Ovaj post zapravo nije o Božiću, već o njegovu nezaobilaznom dijelu, gotovo pa sinonimu za najveći kršćanski i konzumeristički blagdan: o darovima. Bilo da ste po prirodi topli, brižni i željni uveseliti one koji vam toliko znače, ili možda samo gledate reklame, pratite otvorene i zatvorene fejsbučke grupe i posjećujete šoping centre, ili ste oboje od navedenoga, dvojbe nema - darovi moraju pasti....

Read More...

Stjecajem okolnosti, zadnjih dana, računalo mi je puno pelikana. I svidjeli su mi se, pa razmišljam, dok mogu, da napišem nešto o tome, doslovce s nogu. (Kraj dometa mojih rima kako nailazi tekstualna plima.) Bavim se, dakle, nekim žanrovski nebliskim tekstom, pa dok prevodim i korigiram, bajam bajke za malene, i bajke za velike, da mi brže prođu slova. Pelikan je velika čudna...

Read More...

Možete se vi truditi koliko hoćete, biti svjesni svega, odraditi školski i misliti da ste uzeli sve u obzir, ali simbioza vam traje deset mjeseci. Akomerazumite. Rekao nam je pedijatar kad smo se na redovnom pregledu potužili na regresiju s pelenama kod kćeri od 24 mjeseca, dva mjeseca nakon rođenja malca, i nakon što se punih mjesec dana činilo da je sve okej...

Read More...

U jeku debate o slučaju Doris Pinčić broj dva, daleko skandaloznijem od slučaja Doris Pinčić broj jedan, nalazim se na moru, ograničeno umrežena i bezgranično posvećena pokušaju da petnaest slobodnih minuta u danu ne provedem prikovana za jedni ekran koji sam povela. Svejedno, loše mi ide. Najprije tek ovlaš pratim što se zbiva jer me se, kao, medijska pompa i preuveličani naslovi ne...

Read More...

Oduvijek slutim, a sad sam napokon sigurna: ljeto nije godišnje doba. Ljeto je nešto kao i doček Nove godine, Valentinovo i svi veći katolički blagdani - medijski konstrukt. Počnu vas nabrijavati već u rano proljeće, ludim provodom i još luđim odmorom na predivnim plažama i predivnom moru s fantastičnim aksesoarima na božanskim tijelima. I onda svi čekamo i brojimo dane i trošimo novce...

Read More...

U moru predimenzioniranih plišanaca, histeričnih mobila, nezgrapnih zvečki, prevelikih i premalih bodića, nepraktičnih, ali lijepih suknjica i nepotrebnih cipelica, našla se i mreža za snove: dovoljno velika da obuhvati svijet male djevojčice, i dovoljno mala da ne smeta kad djevojčica naraste velika. Metalno klecanje zvončića oduševilo je mamu, u nekom prošlom životu ljubiteljicu glazbe koju proizvodi poljubac propuha i štapićastog metala, a dijete...

Read More...

Roditeljstvo vas ne promijeni iz temelja niti od vas stvori novu i drukčiju osobu, već samo jako ispotencira ono što ste bili i prije. Pa sam tako ja odavno slutila da nisam materijal za primanje ni traženje pomoći, ali sad sam u to sto posto sigurna. I imam puno opravdanja kad razmišljam zašto mi teško netko može pomoći oko djece - opravdanja koja,...

Read More...

Davno sam primjetila da djecu odijevamo onako kako se i sami volimo odijevati - naravno, ovu djecu koja nemaju već in utero izražen vlastiti ukus  - a trend zrcaljenja naših preferencija nastavlja se, suptilno ili napadno, i u drugim segmentima, valjda dok ga ne preuzme trend zrcaljenja nas samih. Tako sam najprije bila mala Ja, koja je voljela šarene paketiće iz Gornjeg Milanovca:...

Read More...

Ne znam jeste primijetili tekstove naslova "Genijalci spavaju malo", "Kreativni ljudi trebaju manje sna" ili "Umjetnici ne trate vrijeme spavajući". To su oni u kojima ce vas, ovisno o žanru, opširnije ili sažetije obavijestiti da je Salvador Dali spavao sa žlicom u ruci i metalnom tavom ispred sebe, e kako bi ga ta žlica na metalu probudila kad mu ispadne iz ruku čim...

Read More...

U maniri svjetskih fensi-šmensi blogerica i blogera, iz serije "Kako porodi izgledaju u bijelom svijetu", donosim vam Mijin gost-post. Uživajte u tekstu i slikama, uvod ni razrada s moje strane nisu potrebni. KANADSKI POROD - NEZABORAVNA AVANTURA Porod sam oduvijek shvaćala kao nešto što se jednostavno mora odraditi. Kao i menstruacija, liječnički pregled ili bilo koji drugi pomalo neugodan aspekt života. Naslušala sam...

Read More...

Ja volim mamu, volim tatu, i bracu volim, i kifle i pitu i jogurt. Citiram. Ne znam čemu klasične, tradicionalne, svjetovne i klerikalne podjele ljubavi kad je sve sadržano u izjavi dvoipolgodišnjakinje. Kad smo mali, možemo voljeti različite stvari, a kad smo veliki, onda možemo voljeti na različite načine. Mene, recimo, moja mama voli tako da mi stalno želi pomoći. Nekad mi pomaže...

Read More...

Gdje su oni divni dani kad je autor bio zaštićen aurom nedodirljivosti i nije bilo komunikacije s čitateljima, već su čitatelji komunicirali jedino s tekstom, kao jedinim svjedočanstvom o autorskim namjerama? Nije da istinski priželjkujem takav (ne)komunikacijski model, ali nekad malo frustrira što ni izbliza ne mogu iskomunicirati što bih htjela na ovaj način. A pokušaji traju i traju i traju do besmisla....

Read More...