Nakon obrane diplomskog rada, u nekom drugom životu, ostala sam ćaskati s mentorom o svemu osim o njemačkoj književnosti. Rekao mi je tada da jedva čeka mirovinu i da mu je prvi veliki plan - napisati kuharicu. Ali to neće biti kuharica kao što su ove današnje kuharice, znate, rekao mi je, to će biti temeljito, dobro napisana kuharica. Ona u kojoj stoji:...
"Kad je bio mali, jedino što su mu čitali bio je Struwwelpeter." Nabasala sam na tu rečenicu u romanu koji sam prevodila, i mada sam otprilike znala što pisac želi reći, svejedno sam potražila Čupavog Petera u katalogu svoje knjižnice - ako postoji u prijevodu, da ga pobliže proučim. S veseljem sam konstatirala da postoji, i da se zove Janko Raščupanko, a kroz...
Nerado kupujem u Konzumu. Danima kad sam raspoložena za eufemizme. Ostalim danima mrzim kupovati u Konzumu. Više traje čekanje pred blagajnom nego ne znam koliko ekstenzivna kupnja. Onda ti penzioneri i brojanje lipa i spore blagajnice, koje mrzim i onda mrzim što ih mrzim jer nisu oni krivi. Ni blagajnice ni penzioneri. Onda radije ne kupujem u Konzumu. Ali neki dan sam kupila,...
Uvijek sam bila štreberica, sposobna nabubati gomilu gradiva i teksta na zahtjev i održavati to znanje u glavi zahvaljujući dobroj memoriji, a ne toliko logici i sposobnosti da izgradim uzročno-posljedične veze i stvorim širu sliku. Pravi proizvod školskog sustava koji kurikularna reforma - s pravom - želi dokinuti, ali to je već neka druga priča. Nakon silnih završenih razreda i škola, tek mi...
Mada u životu nisam ljubiteljica ekstrema, u tekstu ih volim jer imaju sjajan narativni potencijal. Pa evo jedne naracije koja je u pripovijedanom vremenu prije trideset i kusur godina bila neupadljiva i spomena nevrijedna normala, a danas se, u vremenu pripovijedanja, pretvorila u skup po život opasnih manevara. Bili smo na ugodnom izletu kod frendice, kava poslije ručka, nekoliko generacija, mi, kao, odrasli,...
Prije par mjeseci jedne sunčane subote probijala sam se Trešnjevačkim placom s kolicima i s dvoje djece. Nismo stvarali nikakvu posebnu gužvu - nisam ih vozila u tenku, već u XLR Maclarenu, jedno dijete je bilo u kolicima, drugo na buggy boardu - ne da je bitno, ali stvarno smo stvarali metež jednak onome koji stvori dvoje ljudi koji se u gužvi drže...
Prošli tjedan - a ima tomu možda i nešto malo više, izgubila sam pojam o vremenu - cijeli sam se dan osjećala kao da adminiram amalgam tportala i 24sata: stavila sam link na neki celebrity trailer s klikabilnim ključnim riječima, a vi klikate li klikate, broj lajkova raste, a proporcionalno tome i broj prilično neumjesnih komentara. Stvaraju se pro i con tabori, a...