Spavanje
veljače 19, 2013
Moj je poštar zao. U prosjeku svaki drugi dan ima nešto za mene tako da je već zaključio kakav mi je otprilike ritam, a ono što nije sam mogao zaključiti doznao je iz našeg redovitog spikanja pred mojim vratima. U zadnje se vrijeme naš odnos promijenio, ili bolje rečeno modificirao, utoliko što on zna da imam malo dijete i sav se potrgao da mi da do znanja da je to primio na znanje - i da zna kako je. Pa mi više ne zvoni na vrata, nego kuca na prozor. Što ja najčešće ne čujem jer mi svira glazba. Onda uđe u zgradu pa lagano pokuca na vrata. Što ja nekad čujem, a nekad i ne. Na kraju mora pozvoniti, al učini to što je kraće i diskretnije moguće. Mada je divno, obzirno i dobro sve to što on radi, moj je poštar zao. Jer kad otvorim vrata, on me ne pozdravi, već prošapće: Jel spava? Spava, ali ne morate šaptati, navikla je na zvukove, kažem. Eee pričekajte još malo, kaže on znalački, uruči mi poštu i nestane. Za par dana ista procedura, samo što ga ovaj put čujem. Kako kuca na prozor. Otvaram prozor, dobar dan, kažem ja, spava li, pita on. Ovo je već neka fiksacija, mislim ja, a kažem, spava, spava. Eee, vidjet ćete vi, uživajte dok traje. Ubaci mi koverte kroz prozor i - nestane.
I sad ja čekam. Da vidim što će se dogoditi, i, najbitnije, kako će se dogoditi. A u međuvremenu nerado odgovaram na pitanja spavamo li po noći jer imam osjećaj da ću baciti neko prokletstvo na dnevni i noćni ritam kad kažem da nije tako strašno ni po noći ni po danu. Ne vjeruje mi to moj zloguki poštar, a skeptična je i moja mama. Kaže, ja nisam spavala do prvog razreda osnovne. Zapravo jesam, ali samo dok je ona bila na poslu. Onda cijeli dan nakon toga i cijelu noć prije njezina sljedećeg odlaska na posao, oči ko fildžani, a zjenice ko fliperi. Moje objašnjenje te genske diskrepancije je obično u tvrdnji da dijete ima i oca. Koji je spavao do prvog razreda. Tada su ga probudili jer je morao u školu.
Dakle, nekad spavamo bolje, nekad lošije, ali spavamo. I ne osjećam se dovoljno kompetetnom da pišem priručnike i dijelim savjete, posebno otkad nada mnom lebdi prokletstvo zlog poštara, ali neke stvari su, eto, kod nas upalile. Dobar tip koji sam dobila od Nine i počela primjenjivati od prvog dana je da sam napravila razliku između dana i noći. Mislila sam, ne može škoditi, djetetu od tri dana je svejedno, a nama nije. Dan je kad je svjetlo, buka, ljudi, dnevni boravak i dnevna ležaljka, a noć je mrak, tišina, krevetić u koji je nikad ne stavljam preko dana, stezulja i glazbeni vrtuljak iznad kreveta. Svaku večer je oko 10, presvučenu i nahranjenu, stavim je u krevet i poljubim za laku noć i izađem iz sobe predahnuti. Uvijek je budna kad je spustim u krevetac, i zaspi prije ili kasnije, ovisno o tome koliko je uzbudljiv dan bio. Ali zaspi. Nervoze su uglavnom rezervirane za preko dana, a to nam je lakše hendlati ako smo imali mirnu noć. Tu sam rutinu nekako instinktivno počela provoditi - vjerojatno u skladu sa svojim ordunung-und-disziplin motom, a poslije sam pročitala da je važno da djeca nauče što prije sama zaspati i da ih zato treba što češće budne stavljati u krevet.
Ali svejedno, kad je loš dan, ili lošija noć, vrlo lako mogu zamisliti scenarij koji sam dobila od Lane u jednoj forvarduši jučer. Riječ je o "testu za buduće roditelje koji ističe sve dobre i loše strane roditeljstva kroz 14 koraka koje trebate proći prije nego dobijete dijete", i jedan od koraka odnosi se na noćne situacije. Citiram:
Da biste otkrili kako će vam izgledati noći:
1. Šetajte po dnevnoj sobi od 17-22 h noseći vreću tešku oko 4-6 kg s radijom okrenutim na neki glasan, iritantan zvuk ili šum.
2. U 22 h spustite vreću, namjestite alarm na 00 h i idite na spavanje.
3. Ustanite u 23 h i nosite vreću po dnevnoj sobi do 1 h.
4. Namjestite alarm na 3 h.
5. Budući da ne možete spavati, ustanite u 2 h i skuhajte sebi čaj.
6. Idite u krevet u 2.45 h.
7. Ustanite opet u 3 h kad se uključi alarm.
8. Pjevajte pjesmice u mraku do 4 h.
9. Navijte alarm na 5 h. Ustanite kad se uključi.
10. Napravite doručak.
Radite tako 5 godina. IZGLEDAJTE RASPOLOŽENO.
* Preslatke fotke usnule, a aktivne dječice dio su ilustratorske intervencije Adele Enersen, koja je djecu fotkala iPhoneom, a onda na toj podlozi, ovisno o njihovim položajima pri spavanju, dodala njihove različite zamišljene aktivnosti. Više o tome ovdje. Hvala Katji!
2 komentari
Imaš i ti zlog poštara?! Mi smo zbog našeg isključili zvono, potpuno. Ne pomaže, taj lupa na vrata ko ono u filmu "Polizei, aufmachen!". I ne obazire se na bebino spavanje ili ne. Pa ti reci tko je ovdje zao. Sreća pa imam manje pošte nego ti!
OdgovoriIzbrišiJako mi je smiješno to s Polizei aufmachen! :D Ma naš je zapravo dobar, samo je malo uvrnut. I dobar materijal za priču ;)
OdgovoriIzbriši