Pijem kavu sa svojom najdražom Šveđankom, ona guguće mom djetetu na švedskom, koji meni inače zvuči kao vilinski, a sad još i više kad na njemu tepa. Nas dvije uvijek razgovaramo na njemačkom, i danas sam prvi put utvrdila da mi nedostaje njemački vokabular za razgovor od svijetu u kojem se trenutačno nalazim. Logično, nije bilo svijeta pelena, prematanja, dojenja, bljuckanja, benkica, bodija pa ni vokabular nije trebao - Eskimi, snijeg, de Saussure i to. Sad joj upravo, na miksu njemačkog, engleskog i hrvatskog, pokušavam objasniti zašto mi dijete, inače zdravo popunjeno, ima predimenzioniranu guzu i što je to široko povijanje. U Švedskoj je to nepoznat pojam, ali brzo je skopčala jer je jednom davno doma čula za to - od jedne cure iz Hrvatske. Koja je negativno reagirala na nepostojanje te metode u Stockholmu.
S obzirom na informacije koje sam o temi razvoja kukova skupila od boravka u rodilištu naovamo, čini mi se da je tu ista situacija kao i s prehranom u trudnoći i za vrijeme dojenja, tretmanom pupka, kupanjem i previjanjem: dva tabora koja imaju dijametralno suprotne logike, priče i teze, a čija će priča u datom trenutku prevladati ovisi o trendu, povijesno-sociološkom trenutku i poziciji moći koja raspoređuje znanje - zrnce Foucaulta u svijetu pelena ne škodi.
Kad sam zagazila u šesti mjesec trudnoće, iskusni su mi rekli da je vrijeme da dijete naručim na ultrazvuk kukova. Kad sam zagazila u šesti mjesec trudnoće, trbuh mi je bio, po procjenama duše- i tjelobrižnika, premali za stupanj trudnoće, spol smo tek doznali i tek sam se navikavala na ideju da je neko biće, gotovo formirano, u meni. Ako sam razmišljala o nekim dijelovima njezina tijela, to svakako nisu bili kukovi. E, al moraš razmišljati o kukovima jer se kukovi pregledavaju kad dijete ima šest tjedana, a kad se naručiš, daju ti termin za četiri mjeseca. Do the math. Matematika mi nikad nije najbolje išla pa sam zanemarila izračun tjedana, mjeseci i kukove svog nerođenog djeteta. I nisam na to mislila do nedavno, kad je došlo vrijeme da rođeno dijete odvedemo na taj isti pregled kukova.
U bolnici su rekli - nikako široko prematati. Pa sam poslušala jer oni bolje znaju. Onda je došla patronažna, rekla, dobro, kako hoćete, a na licu joj je pisalo da, osim što ima fetiš na tetra pelene, gaji nježne emocije i prema ovim švedskima (btw, mojoj je Šveđanki jako zabavno, ali posve nejasno zašto mi imamo švedski stol, a i pelene su joj nepoznanica). Onda smo sa šest tjedana došli u Klaićevu na ultrazvuk kukova - što je posebna priča zapisivanja vrijedna - ali za sad ću samo spomenuti da smo se s doktorom družili 15-ak minuta. Od toga je punih 13 imao izlaganje na temu previše pacijenata, premalo vremena, trulog sustava i loših uvjeta rada, a preostale 2 minute je, redom, prešao gelom po jednom drugom pa opet prvom kuku bebačice, rekao hmmm da hm nda široko ćete povijati sestra će vam pokazati vidimo se za šest tjedana. Ali ja imam pitanja! Najprije da mi ponovite i objasnite to što ste sad rekli pa onda još... Ali već je iščezao s keramičkom šalicom kave u ruci. Malo Uvod u anatomiju furka. Nije mi jasno zašto se prethodno žalio na pretjeranu dnevnu kvotu pacijenata - na način koji sam vidjela, može ih obraditi između 30 i 50 za jedan radni dan.
Pitanja sam sačuvala za pedijatra, koji je također faca za sebe i priča za sebe. Konkretno, na pitanje o prednostima i nedostacima širokog povijanja rekao je, čujte, postoje različite studije i različite škole. Sherlock. A u centru grada u modi je ova pro, dok je više prema zapadu izražena ova contra, zaključila sam ja. Pa vi vidite, kaže on. Ne može škoditi. Super, kažem ja, i razmišljam kako ću ekspresno s 56 morati preći na 62, barem što se hlačica tiče.
I onda se ponavlja priča kojoj se vraćam svaki mjesec zadnjih devet plus mjeseci: ako ikako možeš, plati, pa nećeš čekati (ili ćeš čekati skroz prihvatljivo malo) i dobit ćeš smiješak, manje poluinformacija i priliku da postaviš par pitanja. Ali svejedno moraš platiti osnovno zdravstveno. Tvoj je problem ako ga ne koristiš. Nećeš valjda štedjeti na djetetu?!