Nisam više na porodiljnom, što se porezne uprave tiče, nisam ni bila, ali i dalje sam volonterski zaposlena kao kućna boginja i dosta se družim s kuhinjom, katkad i u terapijske svrhe. Neke dane (i noći) kuham jer dijete mora jesti, neke jer mi moramo jesti, neke jer mi se jede nešto što skuham, a neke jer mi se ne jede nešto što mi netko drugi skuha. Kuhana sam i pečena u kuhinji, sve dok se ne radi o tortama i kolačima. Tu volim sve što mi drugi ispeku i sama ne volim petljati ni sa čim što ima više od četiri koraka i tri sastojka.
Sad dolazim u iskušenje da pišem o tome kako kuham jednako kao što se i oblačim - otvorim ormar i stavim u lonac što nađem i otvorim frižider i nabacim na sebe sastojke iz frižidera - ali pročitala sam danas kako se nema smisla isto ponavljati po različitim društvenim mrežama pa ću ostati pri natukničastim spoznajama, uglavnom recentnim, ali i ponekim starim.
Dakle, kad jednom tjedno počistite frižider i sve povrće koje nije za svježu konzumaciju, ali nije ni za bacit strpate u lonac i prokuhate, ono što dobijete zove se temeljac i strašno je praktično. Jer se može upotrijebiti kao temelj(ac) za više jela i u više porcija, i jer se možete posve autonomno krčkati na štednjaku dok vi radite nešto drugo. I sigurno je bolji od onoga što vam Podravka pokušava uvaliti u onim svojim malim želatinoznim pakovanjima.
Kad je povrće puno svakoraznih nižih oblika života i manjih i većih čestica zemlje, to je odlično jer znači da je stvarno raslo u zemlji, a ne u laboratoriju ili kutiji pod lampom u nečijem podrumu. Problem eventualno može nastati kad takvo povrće donesete u kuhinju pa ga pokušavate riješiti podstanara - cijeli koncept okoliša i ekološkog uzgoja pada u vodu s obzirom na hektolitre vode koje potrošite da operete, isperete i saperete mušičavu blitvu. A o dezinsekciji kuhinjskih površina da ni ne počinjem.
Kuhinjska vaga nije loša stvar, posebno za kolače, a nije loše ni pridržavati se recepta. Ako piše četiri jaja, a vi imate samo dva, bolje otići do dućana ili odgoditi slastičarski impuls nego odlučiti prilagoditi recept. Također je bolje očistiti staklo od pećnice ako već želite nestrpljivo virkati što se događa unutra nego otvarati vratašca, jer kolač može pobjeći (doslovno) ili se povući u se (isto doslovno). A ono kad je nešto bolje vaditi iz pećnice, a kad rezati - odmah ili poslije, toplo ili hladno, to nikad neću svladati.
Artičoke pripremajte kad imate puno vremena i kad vam se baš nešto (ili netko) sjecka i guli, u protivnom je prilično frustrirajuće i dugotrajno, čak i ako se radi o 'brzinskom' rižotu. One nisu mlade ako su male, već ako su pupaste i nerascvjetane. Rascvjetane bez žaljenja srežite do kraja, ako ne želite servirati finu rižu s paškim sirom i suhim granjem, kao što sam ja neki dan servirala. Ne, listovi koji se ne razmekšaju u prvih 10 minuta kuhanja neće se razmekšati ni nakon 45. Da, ono mekano što je blizu korijenu, a što sam ja bacila, to se jede i fino je kad se skuha.
I znate ono što je jednom čovjeku lijek, drugom je otrov, Lukrecije, tkolijetorekao, svejedno. E pa što je jednom čovjeku praktično i ekonomično, drugom je tempirana bomba, i u tom duhu vam svakako preporučujem, ako vam ekspres lonac već nije nezaobilazan i čestokoristeći dio kuhinjskog inventara, da se dobro osigurate kad ga odlučite isprobati. Jer sigurnosni ventil nije ni izbliza dovoljno osiguranje. Sreća da sam usisavala sobu kad je moj eksplodirao u kuhinji, i sreća da u juhu koju sam stavila kuhati nisam odmah dodala nikakvu pasiranu rajčicu niti bilo kakvo obojeno povrće. Nismo trebali odmah krečiti, za prvu je ruku bilo dovoljno sastrugati spareno povrće sa zidova, i za nedjeljni ručak naručiti pizzu.
Sad dolazim u iskušenje da pišem o tome kako kuham jednako kao što se i oblačim - otvorim ormar i stavim u lonac što nađem i otvorim frižider i nabacim na sebe sastojke iz frižidera - ali pročitala sam danas kako se nema smisla isto ponavljati po različitim društvenim mrežama pa ću ostati pri natukničastim spoznajama, uglavnom recentnim, ali i ponekim starim.
Dakle, kad jednom tjedno počistite frižider i sve povrće koje nije za svježu konzumaciju, ali nije ni za bacit strpate u lonac i prokuhate, ono što dobijete zove se temeljac i strašno je praktično. Jer se može upotrijebiti kao temelj(ac) za više jela i u više porcija, i jer se možete posve autonomno krčkati na štednjaku dok vi radite nešto drugo. I sigurno je bolji od onoga što vam Podravka pokušava uvaliti u onim svojim malim želatinoznim pakovanjima.
Kad je povrće puno svakoraznih nižih oblika života i manjih i većih čestica zemlje, to je odlično jer znači da je stvarno raslo u zemlji, a ne u laboratoriju ili kutiji pod lampom u nečijem podrumu. Problem eventualno može nastati kad takvo povrće donesete u kuhinju pa ga pokušavate riješiti podstanara - cijeli koncept okoliša i ekološkog uzgoja pada u vodu s obzirom na hektolitre vode koje potrošite da operete, isperete i saperete mušičavu blitvu. A o dezinsekciji kuhinjskih površina da ni ne počinjem.
Kuhinjska vaga nije loša stvar, posebno za kolače, a nije loše ni pridržavati se recepta. Ako piše četiri jaja, a vi imate samo dva, bolje otići do dućana ili odgoditi slastičarski impuls nego odlučiti prilagoditi recept. Također je bolje očistiti staklo od pećnice ako već želite nestrpljivo virkati što se događa unutra nego otvarati vratašca, jer kolač može pobjeći (doslovno) ili se povući u se (isto doslovno). A ono kad je nešto bolje vaditi iz pećnice, a kad rezati - odmah ili poslije, toplo ili hladno, to nikad neću svladati.
Artičoke pripremajte kad imate puno vremena i kad vam se baš nešto (ili netko) sjecka i guli, u protivnom je prilično frustrirajuće i dugotrajno, čak i ako se radi o 'brzinskom' rižotu. One nisu mlade ako su male, već ako su pupaste i nerascvjetane. Rascvjetane bez žaljenja srežite do kraja, ako ne želite servirati finu rižu s paškim sirom i suhim granjem, kao što sam ja neki dan servirala. Ne, listovi koji se ne razmekšaju u prvih 10 minuta kuhanja neće se razmekšati ni nakon 45. Da, ono mekano što je blizu korijenu, a što sam ja bacila, to se jede i fino je kad se skuha.
I znate ono što je jednom čovjeku lijek, drugom je otrov, Lukrecije, tkolijetorekao, svejedno. E pa što je jednom čovjeku praktično i ekonomično, drugom je tempirana bomba, i u tom duhu vam svakako preporučujem, ako vam ekspres lonac već nije nezaobilazan i čestokoristeći dio kuhinjskog inventara, da se dobro osigurate kad ga odlučite isprobati. Jer sigurnosni ventil nije ni izbliza dovoljno osiguranje. Sreća da sam usisavala sobu kad je moj eksplodirao u kuhinji, i sreća da u juhu koju sam stavila kuhati nisam odmah dodala nikakvu pasiranu rajčicu niti bilo kakvo obojeno povrće. Nismo trebali odmah krečiti, za prvu je ruku bilo dovoljno sastrugati spareno povrće sa zidova, i za nedjeljni ručak naručiti pizzu.
