Priča počinje u Švedskoj, sad već u prilično davno vrijeme devedesetih godina prošloga stoljeća. Ondje je u svome stockholmskom stanu sjedio, crtao i pisao Lars Klinting. Katkad bi podigao glavu s crteža i teksta da pogleda što se događa iza prozorskog okna – i usredotočio bi se na ptice i kukce radije nego na ljude. Ima smisla. Lars nije studirao crtanje ni pisanje, bio je profesionalni stolar, i osoba širokih interesa. Volio je dijeliti svoja znanja pa je postao učitelj. I protivno popularnoj zabludi da učitelji samo podučavaju druge, on sam naučio je puno od svojih učenika. I odlučio je to pretočiti u knjigu za djecu. Priču o prijateljstvu golemog orla, koji pati od vrtoglavice i straha od letenja, i sićušne ptičice koja mu pomaže da prevlada svoju fobiju napisao je i ilustrirao 1982. g. Slikovnica Örjan den höjdrädda örnen (Regal the Golden Eagle, u engleskom prijevodu) postala je klasik dječje književnosti, omiljen među djecom u cijelome svijetu i popularan crtani film.

Tako je Lars Klinting na velika vrata ušao u svijet dječje književnosti i iz njega više nije izašao, na radost mnoge djece i njihovih roditelja. Dodijeljen mu je niz književnih i ilustratorskih nagrada, a dobitnik je i nagrade za životno djelo koja nosi ime Elsa Beskow, po pionirki među švedskim dječjim autorima i ilustratorima. Ono što je pokazao svojim radom i životom – da nas formalna profesija samo usmjeri, ali ne mora nas odrediti zauvijek, i da je važno učiti i obogaćivati se cijeli život – to je nastavio potvrđivati i kroz svoje crtane likove.

CIKLUS O KASTORU

Upravo iz života i svih raznolikih iskustava autora – kako to već u književnosti uvijek biva, mada se često skriva – proizašla je priča o dabru Kastoru. Zamisao je bila napisati faktografsku priču o ručnom radu – od ideje, preko planiranja i izvedbe do konačnog proizvoda. Međutim, ciljna publika trebala je biti ona najzahtjevnija moguća: dječja. Upravo imajući na umu djecu, i osluškujući njihove potrebe, Klinting je uspio u tome zahtjevnom zadatku.

Prvi postulat kreativnog procesa je piši - ili crtaj - ono što poznaš, a kako je bio stolar, sinulo mu je da bi njegov glavni lik mogao biti stolar među životinjama. Dabar je na latinskom castor, i eto ideje i za ime. Kastor se rodio 1995. i odmah se bacio na izradu stolarije, a onda je jedna stvar vodila drugoj: okušao se u vrtlarenju, šivanju, krečenju, popravljanju bicikla.

Nasmiješeni, ekspresivni glodavac dječja je ulaznica u svijet aktivnosti za odrasle, onih koje roditelji rutinirano prakticiraju, a djeca promatraju s posvemašnjom fascinacijom. I mada je prvi dabar kojega je Klinting oživio bio onaj koji izrađuje vlastitu kutiju za alat u Kastoru u radionici, ako niste još pustili dabra i njegova pomoćnika dabrića u svoj dom, predlažem da krenete od mjesta prve dječje opčaranosti, i pustite Kastora u svoju kuhinju. Da vam ispeče kolač.

PRIČA O BISKVITU

Ako i vas kao i mene frustriraju šturo sastavljeni recepti za kolače, osim što će biti zanimljiv vašoj djeci, Kastor može i vama biti odlična terapija. On operira sustavno, precizno i korak po korak, a sve to usidreno u savršeno smislenoj fabuli. Dabra upoznajemo pri buđenju – u drvenom krevetu koji izgleda kao da ga je sam skucao od prethodno izglodanih debla. Njegov prijatelj i vjerni pomagač u cijeloj seriji, Frippe, došao mu je čestitati rođendan. Frippe je vječno gladan, a Kastor mu nema što ponuditi. Ali ima ideju – skupa će ispeći kolač!

Odmah jure u kuhinju uređenu u retro Ikea stilu i bacaju se na posao: dvije pregače, potraga za starom bakinom bilježnicom s receptima (jer „u bilježnici piše kako napraviti izvrstan biskvit“), proučavanje teksta i provjera sastojaka, i onda pažljivo isplanirana izvedba. Kad je kolač u pećnici, slijedi pospremanje kuhinje, a kad je sve gotovo – serviranje stola i dolazak neočekivanih gostiju s rođendanskim darom. „Kakva sreća što su ispekli kolač! Bilo ga je dovoljno za sve i bio je jako ukusan.“ Slikovnicu zaključuje stranica na kojoj je, pomalo neočekivano, samo ilustracija, bez teksta, i to je iznimno efektan autorski potez. Jer Kastor je otvorio dar i, izgleda, od sreće zanijemio. Na samom kraju ispisan je potpun recept za savršen biskvit, i to je nešto što roditelji moraju unaprijed znati: ako mrzite da vam se djeca motaju po kuhinji, što je posve legitimno, nemojte im pokazivati niti čitati taj dio. Nema na čemu.

DABROVI S PREGAČAMA

Već je naglašeno koliko Lars Klinting voli životinje, tako da ne čudi što su glavni likovi ciklusa nacrtani kao pravi pravcati dabrovi: po obliku tijela i  glave, s karakterističnim repom i oštrim prednjim zubima. Mogu sve što i ljudi, ali ne nose hlače ni cipele – jedino pregače, kad im posao to nalaže. Njihovi izrazi lica prenose trenutačna raspoloženja: uzbuđeni su dok se bacaju na posao, koncentrirani dok proučavaju recept, sretni kad kolač napokon gurnu u pećnicu, a pomalo obeshrabreni kad vide u kakvom neredu je kuhinja nakon slastičarske rabote. Mada se ilustracije nadopunjuju u izgradnji zaokružene priče, svaka stranica toliko je skladna i izbalansirana da se može promatrati kao autonomna cjelina. Slike su duhovite i tople, vizualno privlačne i narativno bogate jer vrve detaljima koji se djeci mogu otkrivati postupno. To svakim novim čitanjem aktivira istraživački impuls i poziva na slaganje drukčije, vlastite priče. Lars Klinting se poigrava s fokusima: bojama i svjetlom izoštri i pojača predmet ili aktivnost koje je u datom narativnom momentu bitno gurnuti u prvi plan, a zamagli i zasjeni ono što nije žarište te stranice. Tako svaka slika dobiva dubinu, a priča dodatnu dimenziju.

Cijeli ciklus s Kastorom u glavnoj ulozi vrijedna je lekcija za autore slikovnica za djecu predčitalačke dobi, jer pokazuje skladan odnos teksta i ilustracije kakav se na našim prostorima, nažalost, ne viđa često. Mnogo je slikovnica na čijim se stranicama odvija epska borba između ispisanoga i ilustriranoga: čini mi se nekad da autori teksta nastoje oduzeti primat vizualu, i to tako što će ga doslovce prekriti vrtlogom riječi i rečenica. Rezultat je shizofreno napučena stranica koja pokušava poslati bezbroj poruka, i na kraju ne pošalje nijednu. Kod Larsa Klintinga se slikovni i tekstualni medij nadopunjuju: ono što nije ispisano, nacrtano je. I koliko god bio raskošan u ilustraciji, autor je kratak i jezgrovit u tekstu. Takva čista i uravnotežena izvedbi djeci može biti lekcija iz umjetničkog sinkretizma, i supostojanja različitih medija koji pričaju međusobno komplementarne priče.

KASTOR EDUKATOR

Kastor djecu može puno toga naučiti: ne samo o sastojcima i koracima potrebnima da biskvit uspije, već i o snalažljivosti, užitku u procesu, planiranju od ideje do realizacije, i o važnosti timskoga rada. U crtežu i tekstu djeca mogu osjetiti koliko je slasno uživati u nečemu što su sami stvorili – a u ugodnom društvu još i slasnije. Razrađen proces i opipljiv konačan proizvod nikad nisu bili važniji nego u današnjem virtualnom svijetu, a kad se ovako ispripovijedaju, imaju moć zapaliti iskru pustolovnoga i maštovitoga, i potaknuti djecu na stvaranje.

Osim entuzijazma koji ih prati, sve su Kastorove aktivnosti obavijene aurom tradicije i upućuju na važnost nasljeđa i njegova prenošenja s koljena na koljeno: Kastor se u drvodjeljske radove upušta na starom stolarskom stolu kojega je izradio još njegov djed, znanje i iskustvo vrtlarenja dobiva zahvaljujući ostavštini ujaka Samsona, a kolač peče po receptu koji je naslijedio od bake koja je bila „vrsna kuharica“.

Spretni Kastor dolazi nam iz dimenzije u kojoj je u školama postojalo domaćinstvo kao predmet, i kad se vrednovao praktičan rad – više za život, nego za školski imenik ili indeks. Ovaj ciklus nosi sa sobom dašak atmosfere staromodnih slikovnica, nalik onima na kojima sam i sama odrasla. Bile su to priče koje su naglašavale vanjske svjetove i snalaženje i njima, a nisu se brinule za osjećaje likova i njihov unutrašnji svijet. Nekad su se postavljala konkretna, faktografska pitanja, i nikoga nije zanimalo kako se sirota Pepeljuga osjećala kad je izgubila cipelicu. Nije bilo moderno govoriti o željama i crtati osjećaje te oko njih natezati katkad besmislenu i nezanimljivu fabulu. Jer osjećaji jesu bitni, ali ništa ne može nadomjestiti sočnu, kvalitetnu priču.

PUTOVANJE KROZ JEZIKE

Slikovnice o Kastoru prevedene su na 25 jezika, a od 2015., 20 g. nakon što su izvorno nastale, tri od ukupno sedam iz ciklusa dostupne su na hrvatskom jeziku. Nakon engleskom govornom području objavljene su kao Handy Harvey i Bruno the Beaver, u njemačkom je glavni lik postao Kasimir, dok se kod nas švedski (i latinski) Castor zadržao u gotovo izvornom obliku. Lokalizacija je kod prijevoda slikovnica posebno važna jer su boja i zvuk jezika presudni za djecu predčitalačke dobi, pa su tom minimalnom kroatizacijom urednica Dunja Flegar i prevoditeljica Zrinka Gugić otklonile dvojbe oko izgovora i približile štivo djeci i njihovim glasnočitajućim roditeljima.

Sam prijevod je korektan, neopterećen teško izgovorljivim i nerazumljivim hrvatskim složenicama, i sa sintaksom koja se ne opire glasnom čitanju. Šteta je što odlično primijenjen primjer lokalizacije nije upotrijebljen i na kraju slikovnice, kad prijatelji dođu Kastoru čestitati rođendan: ne pjevaju mu uobičajeno Sretan rođendan, već pjesmicu koja je izravno prevedena sa švedskog i koju je - teško otpjevati. Barem vrlo prosječnim do lošim pjevačima poput mene. Prevoditeljski kiks se dogodio i u receptu za Kastorov kolač na kraju, gdje su mjere za šećer i brašno navedene u decilitrima. Pa pripazite ako ga ipak odlučite praviti s djecom.

Vizualni sklad ilustracije i količine teksta remeti odabir i veličina fonta – neutralna Helvetica koja dominira stranicama prekrupna je i prekruta, a paragrafi nisu skladno niti ujednačeno centrirani kroz cijelu slikovnicu. Zanimljivi font kojim je napisan naslov bio bi puno bolji izbor, jer knjizi za djecu pristaju pisma s karakterom, više nego ona neutralna i ziheraška. Slikovnica je odličnih dimenzija, praktična za držanje i listanje, i – što je doista važno – čvrstog uveza koji čak ni moja djeca još nisu uspjela rastaviti na proste faktore. Odolijeva dugim, interaktivnim i čestim čitanjima. Privlačno je i što je svaki Kastor tek jedan iz ciklusa: djeca vole skupljati sličice, i knjigice, i vole učiti o nepoznatome krećući od poznatoga. I zato s velikim nestrpljenjem čekamo daljnje lekcije, i nove dabrove kućne radinosti.

Kastor peče kolač (Castor bakar)

Lars Klinting (tekst i ilustracije)

Sa švedskoga prevela: Zrinka Gugić

Napisala: Anda Bukvić Pažin

Tekst je izvorno objavljen na portalu Moderna vremena, LINK