Ne znam jeste znali, ali tekst služi za to da vam posloži život. I da sistematizira ono što vam se izdogađalo - naravno, pod uvjetom da imate vremena i volje, a primarno želje i motivacije nešto tamo sistematizirati.

U pripremama za ljetnu seobu preskočila sam sveprisutne popise slikovnica koje nosim na more i velike odluke po tom pitanju - doslovce sam zgrabila 5 ili 6 onih koje su već bile na noćnom ormariću i strpala u jednu od torbi: nije bilo vremena ni za personalizirana pakiranja ni za dječja promišljanja. Ionako ih pokušavam naučiti da nikad nije stvar u materijalu, koliko u onome što od njega napraviš.

U odličnoj knjizi Jespera Juula - koju upravo prevodim i o kojoj ćete sigurno još puno čuti - taj danski hit-pedagog i obiteljski terapeut, govoreći o izgradnji bliskih odnosa roditelja s djecom, kaže da djeca čeznu upoznati nas kakvi jesmo. I da nije bitno gdje smo i što s njima radimo, koliko da smo zajedno, i da uživamo u tim trenucima. Što god vi predložili, kaže Juul, djeca će biti zadovoljna - nezadovoljstvo će pokazati jedino ako ne udovoljimo njihovoj potrebi za bliskošću. Svaki oblik odgojno-obrazovne taktike ili cilja sve će pokvariti: o svijetu, matematici i svemiru vaše dijete može učiti i od drugih - ali o vama može učiti jedino od vas samih.

Lijepo rečeno, Juul, lijepo rečeno.

I ne sjećam se točno zašto sam sve to o bliskosti kroz aktivnosti počela pisati, ali moguće da vam priopćim da slikovnice ovo ljeto nismo isključivo čitali, već i da su nam bile poligon za raznovrsna druženja. Poligon doslovce, ko u autoškoli. Provozali smo ih po kamenjaru, balansirali na njima kamenje - tvrde korice za to su  izvrsne! Jeli smo nad njima smoki i kruške (znam, nije lijepo ni obzirno), čuvali ih od mokrih ručnika (katkad bezuspješno) i sad, nakon ljetovanja, izgledaju baš poput nas - iskrzano, ali sretno.

I onda ja sad post festum krenem zapisati u par rečenica što smo radili, i što su djeca pitala, i to sam ja kao rekla, ali samo da dodam ovo, ovo i ovo - jer ipak pišem za roditelje, a ne za djecu - i onda brzo shvatim da ću tih pet slikovnica ipak morati razdijeliti u pet tekstova. If you don't mind.

I mada se zatvorio zastor prvog ljeta, ostalo ih je još nekoliko - koliko života ljeto ima uopće? - pa ih stignete prošetati po plažama, bazenima ili po doma.

Krenut ćemo od Svijeta Beatrix Potter - evo odmah. Ili barem, jako skoro.