Disclaimer: Donedavno mi je jedina asocijacija na duda bio Dean Duda. Nije nostalgija, tek činjenično stanje. Umjesto znanstvenih radova i pridonošenja teoriji književnosti sad malo pridonosim (ne)postojećem korpusu tekstova o svemu što beba treba. Ali nekako je fora znati da će netko tko bude guglao Deana Dudu naići na ovo.

Let me start off by saying - stvarno nemam ništa protiv duda. Duda varalica. Majke mi. Časna pionirska. Skroz podržavam ideju da svome djetetu date dudu već u rodilištu. Ili po dolasku doma. Ili kad navrši mjesec dana, ili još kasnije. I skroz mi je u redu da djeca dudaju dokle to oni žele i/ili njihovi roditelji misle da je u redu. Ako se to sad baš protegne do polaska u školu može bit problematično, mislim da škole imaju neku politiku vezano uz dude i đake prvake, ali to nema veze, ja svejedno podržavam. Dudu, a još više činjenicu da vi znate što je za vas i vaše dijete najbolje.

Dude su super, ima ih svih divnih boja, oblika i veličina, a čuvari dude su mrak i mogu se odlično iskombinirati s ostalim aksesoarima. Neke su dude super aksesoari sami po sebi. Dok još nisam promišljala dude, srela sam izvedenicu sa Swarowski kristalima, a nedavno je izvedena i neka perverzija od platine koja je na tržištu za rekordnih 85000 $, evo OVDJE ako ste u potrazi za originalnim darom. A što se tiče onih vampirskih i konjskih zuba i oversized gubica alias duda, nije mi to baš slatko ni zabavno, ali opet, that's me. Hipsterski brkovi s druge strane, može. Imam i ja jedne. Stvar ukusa.

Dude navodno smanjuju rizik od SIDS-a, a uopće ne uzrokuju kasnije ortodontske probleme. To vrijedi čak i za vulgaris dude, a posebno one tanke i plitke i skupe koje su odobrili stomatolozi. Mnogo veću štetu može prouzročiti sisanje palca, tako da je možda i dobro da dijete u fazi guranja svega u usta već nešto ima u ustima prije nego otkrije da je od svih prsića koje predano cucla palac najzgodniji i najukusniji. Dvojbe koje još postoje oko duda su da mogu omesti proces sisanja, ako se djetetu daju prerano, a poslije, nakon 2. godine, mogu ometati razvoj govora. Ali to je opet sve teorija, u praksi naravno ne mora doći ni do prvog, drugog ni trećeg - koliko duda, toliko djece.

Moje dijete nema dudu. Mislim, ima ih 5-6, i jednog preslatkog čuvara dude, ali svi stoje u ladici. Ja sam to lijepo pripremila, kao što sam pripremila kremu za guzu, Octenisept sprej, Bivacin prašak i škarice s tupim vrhom. Jednu sam ubacila i u torbu za pelene, da smo mobilni, nek se nađe. Ali nekako joj nisam našla trenutak. Nekako nam nije trebala. Tako se obično počnem ispričavati kad me pitaju gdje joj je duda i zašto nema dudu. Pa eto, nekako, nismo došli do dude, ja se ispričavam. A moj muž u šali pa prevali kaže - ne da mama, pa salutira i ocrta u zraku svastiku i lupi se po nadlaktici - disciplina, heil, bootcamp, germanistika, kužite spiku. Mislim, je, imam ja malo toga u sebi, ali ovaj put stvarno se nije radilo o tome. Ne znam, možda bude dudlala prst, kako su mi već (više puta) napomenuli da bi se moglo dogoditi. Možda prvi dan u vrtiću napadne prvo dudlajuće dijete koje ugleda, namlati bebu, a doma donese trofej. Onda ću se ja ispričati roditeljima. Kao što se i sad ispričavam. I konzumeristički osviješteno dodajem, ako ništa, dali smo nešto manje love aventovima, nukovima i tommeejima tippeejima.