Na sam spomen edukativnih
slikovnica, pred moje mentalno oko izrone u koloni: Gric i Grec, Zub Zubić, Lav
Zuboslav i Zub Krivozub. Nisam taj komplet pretjerano voljela niti je imao
imale posebno mjesto u mojoj kućnoj biblioteci, ali prisjetim ga se s nježnošću
s kojom se u prisjetim svega što ima veze s mirisima, okusima i zašaranim papirima
iz djetinjstva.
Sad kad sam odrasla, ne volim baš
edukativne slikovnice. Shvaćam njihovu vrijednost, jasno mi je da su potrebne, ali
ne uživam u njima. Izbor između umjetničke i edukativne slikovnice, to mi je
kao birati hoću li, ne znam, metodološki priručnik ili roman? Upute za blender
ili zbirku poezije? Shemu za sastavljanje STUVE ili strip? Za život, ako baš
mora i nema tko drugi, može ovo sve pod a), a za umjetnost pod b), molim.
I kako to već biva, taj se život redovito
uplete i gurne mi ono što sam izbjegavala pod nos. Valjda da razmislim jesam li sigurna po tom pitanju.
Imali smo doma par situacija vezanih uz ono što ja zovem prolongirana oralna faza, a moj sin sažima kao „dosadno pranje ruku“. Postalo mi je naporno – a i pokazalo se dosta neučinkovitim – prolaziti osnove mikrobiologije s četverogodišnjakom pa odlučih ipak probati s edukativnom slikovnicom. Objavio Evenio, ciklus HIGIJENA. Kad već ne šljivi mene, možda sa slikovničastim bakterijama uspostavi smisleniji dijalog. Istražih, posudih, krenuh čitati – a sve to s ranije opisanom skepsom prema žanru koji podučava, i čini to pretjerano eksplicitno.
Imali smo doma par situacija vezanih uz ono što ja zovem prolongirana oralna faza, a moj sin sažima kao „dosadno pranje ruku“. Postalo mi je naporno – a i pokazalo se dosta neučinkovitim – prolaziti osnove mikrobiologije s četverogodišnjakom pa odlučih ipak probati s edukativnom slikovnicom. Objavio Evenio, ciklus HIGIJENA. Kad već ne šljivi mene, možda sa slikovničastim bakterijama uspostavi smisleniji dijalog. Istražih, posudih, krenuh čitati – a sve to s ranije opisanom skepsom prema žanru koji podučava, i čini to pretjerano eksplicitno.
Međutim, Prljek i Mrljek u trenu su moju
skepsu razvukli u osmijeh - čim sam na koricama vidjela kako su jedan drugome upisali u leksikon (skoro napisah spomenar,
ali znate već da postoji bitna razlika). Moja djeca ne znaju za spomenare, leksikone i njihove šablone, ali čim smo otvorili Priču
o prljavim rukama, i čim smo skenirali profile glavnih aktera, planula je
ljubav prema dvojici najboljih frendova, stanovnicima Mrljavoće i Prljavoće.
I odmah smo morali čitati i Priču o
neopranim zubima, a ja sam napravila golemi faux pas jer sam posudila samo dvije od tri slikovnice iz ciklusa.
Pa sam po Priču o neopranoj kosi
morala potegnuti po hitnom postupku, sutra. I zapravo mi to na kraju nije ni
bilo mrsko, jer ta se meni najviše svidjela. I u rijetkim trenucima kad mi
djeca sama daju da biram što ću im čitati, izaberem Mrljeka i Prljeka na smrdljivom putovanju po najbljakastijim kosama
na svijetu.
Znate ono kako ja znam pisati (pre)duge
tekstove i snimati video priloge o tome kako čitati tu i tu slikovnicu s djecom
i što napraviti da zadržite njihovu pozornost? Ovdje ne morate ništa! Sve što
djeca trebaju znati o Mrljeku i Prljeku, to je Jelena Pervan napisala, a Jelena
Brezovec narisala. Vaše je samo da čitate. Dodana je vrijednost ako uspijete
isproducirati više različitih glasova, začepljenog nosa i s uvjerljivim gađenjem
– to neće biti problem. Mislim to na najpozitivniji mogući način, naravno.
Djeci će, dakle, sve biti jasno i
urnebesno, i korisno - tu ste samim odabirom ovih slikovnica sve riješili. A za
odrasle, možda je korisno da vas prošetam kroz fabulu, može i bez spoilera. Prljek
i Mrljek dvije su „zloćkaste“ bakterije koje vole, redom: slaviti rođendane
(što više puta godišnje, to bolje), slaviti spomen na svoje pretke (bake),
isprobavanjem recepata koje su im one ostavile u amanet, i obožavaju putovati (planinariti)
po prljavim, mrljavim i smrdljivim dijelovima tijela (glavama ponajviše). U Priči o prljavim rukama organiziraju
tulum u igraonici pod noktima i na prstićima djevojčice Nore, u Priči o pokvarenom zubu kuhaju kakao
bljakao u šupljem zubu malenog Lovre, a u Priči
o neopranoj kosi otputuju na zapetljanu, tjedan dana neopranu i nimalo
mirisnu kosu djevojčice Rite.
Sve tri slikovnice funkcioniraju
odvojeno, ali skupa sačinjavaju seriju čije se sastavnice zgodno
dopunjuju: dogodovštinama, likovima i konceptom. Slatki zlikovci u glavnim
ulogama predstavljeni su na jednak način, a svaka slikovnica donosi neku njihovu
omiljenu aktivnost. Te aktivnosti Mrljek i Prljek prakticiraju na djeci, s tim
da biraju male tvrdoglavce koji zaobilaze neka higijenska pravila. Onda
bakterije naprave svoju spačku i silno se zabavljaju, što njihovim dječjim
domaćinima nije zabavno, već im uzrokuju neugodu ili bol. I onda iz
iskustva – jer iskustvo je najbolja škola – shvate zašto su im roditelji
govorili peri ruke, peri zube, peri kosu.
Djeci je, kao što rekoh, kroz ove slikovnice sve kristalno jasno, a za odrasle je važno - prepustiti se
priči. Na prvo mi se otvaranje učinilo da su slikovnice malo preduge - ali u prvom čitanju naglas pokazalo se da nije tako. Gotovo da nisam imala potrebu intervenirati u tekst, a to je
rijetkost – uvijek nešto dodam, oduzmem, lektoriram i korigiram. U današnje
vrijeme kad se štedi na svim koracima knjižne produkcije, dobro sastavljen i
lektoriran i korigiran – i općenito, uređen tekst meni je dovoljan razlog da
kupim knjigu ili slikovnicu. Znam, to sam ja, ali i vi možete naći svoje razloge.
Recimo, korporalni road
tripovi Prljeka i Mrljeka stvoreni su za igrokaz – vidim ih na kazališnim
daskama. Vjerujem da ne bi bilo problema s osmišljavanjem kostima i mizanscena,
jer Jelena Brezovec ih je nacrtala s dovoljno detalja. Štapićasti Prljek i
okruglasti Mrljek, sve skupa tri zuba, poderana majica i flekave gaće, nejednake
okice i čudne ručice. Dosta su emotivni i ekspresivni, poželite ih za kućne
ljubimce. I vole rekvizite, ovisno o aktivnosti koju prakticiraju. I vižljasti
su, snalažljivi, i praktički neuništivi. Kao prave bakterije, znate iz iskustva
kako ih se teško riješiti.
Znate kako sam ono počela,
edukativno ili umjetničko, funkcionalno ili estetsko, upute za život ili praksa
umjetnosti… Ako dosad niste tako zaključili - ovdje imate oboje. A kako svaka književnost, pa i dječja, ipak
treba taj dodir sa stvarnim životom – naiđete li na obavijest da se u nekoj od gradskih knjižnica slavi Prljekov i Mrljeov fujkasti rođendan, nemojte propustiti tulum. – mi
smo otišli i baš se nauživali. Bilo je finih keksića za jelo, ali ne vidjesmo "bljakastu tortu od trulih banana". Nema je čak ni u slikovnici, malo me strah da uopće ne
postoji.
I za kraj, prijateljski savjet: nemojte
slučajno djeci donijeti samo jednu od ove tri. Jer vidjet će na zadnjoj korici
da imaju još dvije. A onda, jao si ga vama. Naslovi jesu malo predugi i
predeskriptivni - ovako u kombinaciji, ali nije bed, jer ionako će ih svi zvati one o Mrljeku i
Prljeku. Ne volim edukativne slikovnice i ne volim da je u puno nastavaka, ali dajte
ipak još koji, podnijet ću. S veseljem.
