Što reći o školi, osim da sam presretna što od sutra neću morati par mjeseci o njoj govoriti ni misliti? Najviše bih zapravo voljela da ni prije kao ni nakon ljetnog raspusta ne govorim niti mislim o školi svoje djece ni manje ni više nego što je nužno - jednom u polugodištu na informacije, lijepo prepustim kolegicama i kolegama nastavnicima da rade svoj odgojno-obrazovni...

Read More...

U ona pretpotopna vremena koja je i Noa zaboravio, živjela sam sretno, bezbrižno i vrlo samouvjereno. U odrasloj dobi nikad se nisam voljela družiti s djecom: nisam znala s njima razgovarati i nisam ih razumjela, ali smatrala sam da mi je plus što sam toga svjesna (za razliku od mnogih roditelja te pisaca i spisateljica za djecu). Unatoč svjesnim naporima da se malima...

Read More...

U ovoj vlastitoj fazi u životima svoje djece imam premnogo tema o kojima želim pisati (životima dvoje djece, da, obavezan plural, da se ne pomisli da njihova dva života imaju nešto zajedničko, jer to bi bilo prelako, tretirati ih kao da su sličniji nego različitiji samo na temelju toga što su brat i sestra, to potire njihovu individualnost, i što bi GDPR rekao...

Read More...