Slane slikovnice 3/5 - Mjesečeva splav
rujna 07, 2018
Ajmeajme, hešteg, nastavim li ovim tempom, vani će biti led i ciča zima, a ja ću sa silnim žarom obrađivati jednu od pet slikovnica koje sam najavila kao ljetne. Pa da se to ne bi dogodilo, idem sad obraditi barem treću - što ne znači da četvrta i peta neće doći na red kad nas već zatrpaju dva metra snijega.
Jedna sjajna žena i velika intelektualka, Divna Zečević, opisala je u jednom od svojih dnevničkih zapisa noć u malom mjestu. I ne znam što bi Divna rekla da zna da je stavljena kao sekundarno štivo uz slikovnicu, ali meni baš odgovara da vam ovdje podastrem ono što je zapisala 24. listopada 1988., u petak, dan kao današnji:
"U malom mjestu, u Imotskom npr, čovjek otkrije da postoji - noć i tišina, elementarna noć i prava, teška tišina, tišina nevjerojatna. Ovdje, u Zgbu, u gradu nema noći, sve djeluje kao razjapljeni, rasvijetljeni prostor nastanjen ljudskom galamom, bukom motora, prljavim zrakom i neopisivom prljavštinom. Zato bi trebalo živjeti u malom mjestu da se osjeti mjera čovjekova i tišina, da se otkrije vlastito postojanje; tek u dubokoj tišini noći - postojanje postaje značajno, veliko i s njim raste prava mjera čovjekove skromnosti; svatko je sam u noći."
Nisam se toga sjetila pa zato ponijela ovu slikovnicu, već sam ponijela slikovnicu pa se toga sjetila. Ne znam jeste li imali priliku upoznati se s ovom slikovnicom - nije nova, a to je na današnjem tržištu baš grijeh - čim si starijeg datuma proizvodnje, manje do nikako te ne fermaju, bio čovjek ili tiskovina. Ova je iz davne 2004. godine, ali može se još kupiti, a posebno posuditi u knjižnicama. Da postoji, doznala sam u tekstu Marije Ott Franolić o slikovnicama koje vas vode u svijet mašte, pročitajte OVDJE.
Mjesečeva splav je maštovita priča o zvijezdama, mjesecu, ručno izrađenoj splavi na zemlji i ručno izrađenim ljestvama na mjesecu. Kao stvorena za ljetne noći u malim južnim mjestima, gdje se danju čuju samo omara i zrikavci, a po noći isto zrikavci, i zvijezde. Idealno za ljetovanje. Za likovni dio odgovorna je Pika Vončina, dok je tekst napisala Sanja Lovrenčić, koja je, kako kaže, rođena na dan potpune pomrčine Sunca pa zato možda ne razlikuje dan od noći ni stvaran svijet od nestvarnoga.
Priča je to o ružičastom praščiću koji je drukčiji - ima skroz različit interese od svojih svinjolikih prijatelja i muče ga neka posve drukčija pitanja. Već na prvoj stranici priče vidimo ga kako sjedi doslovce izvan okvira kojim je ilustratorica omeđila svijet ostalih praščića i crtežima tako dala određenu stripovsku kvalitetu.
Na početku ružičastog prasca najviše zaokuplja mjesec i pitanje koga tamo ima. Htio je o svemu tome s nekim popričati pa se zaputio što dalje od svoga doma. I sreo - prugastog praščića, koji sam sebe naziva veprom.
Nije moglo bolje, ako mene pitate, jer mi se u trenutku kad to čitamo nalazimo na poluotoku na kojem su među najčešćim prometnim znakovima ovi: pazi vepar! Eto, tuda idu divlje svinje. I veprovi nisu samo u slikovnicama.
Uglavnom, ta dva prasca su na istoj valnoj duljini: ne samo da ih muče ista pitanja, već su došli i do istih odgovora - oboje kad pogledaju mjesec vide čovječuljka koji gore čami sam, i odluče ga posjetiti. Nebo je noću kao jezero, zaključe dvojica darovitih umova - i napravit će splav.
I dok oni tako u slikovnici dovlače razne priručne materijale, mi razgovaramo od čega bismo tu na moru mogli taj splav napraviti. Evo kako bi naš izgledao, sastavni dijelovi sljedeći, shema izrade još u nastanku, will get back at you on that one:
- grane maslina
- tetrapak mlijeka
- plastična boca vode
- papir za crtanje (za krila)
- tupperware posuda (?!)
Splav je napravljen (njihov, ne naš), i nikako da poleti do čovječuljka na mjesecu, ma koliko god oni na njemu sjedili i čekali povoljan vjetar. Ali kad nešto dovoljno jako želiš - ili kad se dovoljno jako oko toga potrudiš - izgleda da će ti ptice ispuniti želju. Jer došle su u jatima i vinule se skupa sa splavi sve do mjeseca. "A na Mjesecu je, bar te neobične noći, doista živio čovječuljak."
I što je dalje bilo?
Svašta!
Tekst je vrlo slojevit, i s puno epizoda, ali jako puno vas može naučiti - ako ste za učenje raspoloženi. Mogu se naučiti vrste ptica, kako napraviti splav, ili - općenito - može se steći svijest o tome da se stvari "prave".
Izgleda i da različiti zakoni vladaju na mjesecu i na zemlji - kod nas, primijetili smo, naranče i limuni ne žive na ovakvom visokim i širokokrošnjastim stablima - ali na mjesecu je to valjda moguće.
Ako niste za štrebersko učenje, a ni ono istraživačko, samo se prepustite doživljaju. Cvrčkasto i zvjezdasto ljeto opet je bila blistava prilika gotovo fluorescentno naslikano nebo iz slikovnice iskusimo uživo. Djeci treba davati doživljaje, kažu, češće i više nego stvari (uz iznimke knjiga i slikovnica, dakako) pa smo postavili ležaljke na terasu i gledali uštap. Jedno od njih se kune da je vidjelo i ljestve, drugo splav i jednoga od praščića, a ja sam se pitala jesu ono suze svetog Lovre dan prije, dan poslije ili na sam Lovrindan. I sad, osim "Vala" koji zriče kad ga prislonimo na uho, od ljeta imamo i "Mjesečevu splav" u kojoj su ljestve - kad se treba negdje popeti, i zvjezdano nebo koje smo iz malog mjesta donijeli u veliki grad, u kojem nam nekad te zvijezde nedostaju.
***Sanja Lovrenčić i Pika Vončina: MJESEČEVA SPLAV (Školska knjiga, 2004.)
0 komentari