Prvo smo pogledali crtić, negdje potkraj kišnog lipnja u Zagrebu, i jako nam se svidio - meni posebno, a uvijek je dodana vrijednost kad se svidi i djeci :) Onda smo, paralelno sa Zecimirom, u Goodnight Stories For Rebel Girls, dio 2, upoznali životinjoljupku, biljoljupku, a ponajprije zecoljupku Beatrix Potter.

- Mama, je li ona umrla? (-Je.)
- Gdje je živjela? (-U Engleskoj, u Londonu, ali najviše je voljela boraviti na selu.)
- Čime je crtala? (-Različitim kistovima.)
- Je li imala ljubimce? (-Je, sve poljske životinje koje možeš zamisliti - ne samo miševe i zečeve.)

Nisam se zaputila u knjižnicu po Zecimira da vidim je li bolji crtić ili slikovnica, već da zbog prijevoda teksta iz Buntovnica 2 provjerim kako su prevedena imena nekih šumskih i poljskih stanovnika. Slikovnica je bila višestruko posuđena i još više puta na rezervaciji u nekoliko knjižnica, ali otkrila sam da postoji još jedno izdanje - luksuzno, tvrdo ukoričeno, iz 2002. g., od 400 stranica, koje više nema za kupiti - i koje se u mojoj knjižnici posuđuje isključivo uz odobrenje, i uz dogovorno kraći rok.



I dobila sam odobrenje, i tešku knjigu ponijela doma, pretpostavljajući da ću je ja samo prolistati, a da djeci neće biti - u dobi u kojoj jesu - toliko zanimljiva. Osim toga, zbog težine i debljine malo je nezgrapna za večernja čitanja... Ali - pretpostavke su redom bile krive! Kad smo krenuli, nismo mogli stati - na kraju su me zvali iz knjižnice da me podsjete da "nisam vratila uz dopuštenje zaduženu građu". Oprostite, ispričavam se, začitali smo se.

Poslije sam tražila to izdanje po knjižarama, i ne prodaje se, a nema ni po antikvarnicama ni njuškalima. Neki od vas su mi pisali da imaju slično iskustvo i da bi rado imali tu knjigu u svojoj kućnoj biblioteci - dakle, Mozaik knjiga, imate li možda neke novosti po tom pitanju?



Skraćeno izdanje Beatrix Potter s kojim smo ljetovali teško bi se zapravo i moglo nazvati skraćenim - u njemu su se našle samo četiri priče, po mome sudu ne i najatraktivnije. Mada su shvatili da u "slikovnici" Beatrix Potter nema onoga čega ima u "knjizi" Beatrix Potter, klinci opetovano pitaju gdje su "Dva zločesta miša" i "Priča i Tiki-Piki" - te su i moje omiljene: prva je o miševima koji su napravili džumbus u kućici za lutke kad male vlasnice nije bilo doma, a druga je o ježici koja pere i pegla odjeću za cijelu šumu i okolne ljude, respect! U ovom kraćem izdanju nalazi se eponimna Priča o Petru Zecimiru, Priča o Zeki Benjaminu i Priča o liscu - ovu zadnju pristanite pročitati odjedanput  jedino ako baš jako čeznete za polusatnim slušanjem vlastitog glasa - teško ju je skratiti, općenito, a posebno da djeca ne skuže.

Prijevod je isti i u verziji iz 2002. i 2018. - jako lijep i maštovit, posebno kreativan u davanju hrvatskih imena šumskim stvorenjima. Ne mogu reći da je to velika pogreška i netko se možda ne bi složio, ali smatram da prijevodi i te kako mogu zastarjeti, i da original uvijek ostavlja određeni manevarski prostor u kojem se prevoditelj može kretati na način da ne kompromitira stil i značenje izvornog djela, a da ga ipak učini bliskijim današnjim malim čitateljima. Zato mi se čini da je bilo tog prostora da se novo izdanje malo pofriška i popegla - minimalno, ali vrijedno - i nadam se da će nakladnik i urednici to imati na umu ako se odluče krenuti s novim izdanjima.



O tim sam prevoditeljskim teorijama i praksama dumala ja - doduše, znala sam ih podijeliti i s djecom dok smo sa Zecimirom skakutali po kamenjaru na putu do mora, ne ublažavajući diskurs, a oni su ozbiljno slušali, kimali glavama, i uglavnom bi se složili. "Da, da, zastarjelo malo, imaš pravo. Pa da, ne znam ni ja što je točno ogrozd, istina, nije mi baš ni taj cvjetnjak jasan. Da, da, prijevod ili adaptacija, pitanje je sad."

Osim što su uživali u mojim književnoteorijskim observacijama, na tvrdim koricama Avantura pokušali su napraviti kulu od karata za Mau mau. Dosta neuspješno, mora reći - visokoplastificirane karte uporno su proklizavale po sjajnim i glatkim (superizdržljivim!) koricama.

Dosta smo plažnih minuta proveli šetajući se po karti "Svijeta Beatrix Potter"- tražili smo gdje koja životinja živi - lokacije pojedinih priča i kako su međusobno povezane, ili kojim će putem recimo Tika-Pika stići do Divljeg zlog zeca i Zeca Benjamina. Međutim, karta ima punu vrijednost tek kad ste upoznali likove iz one debele zbirke priča.

Zanimljivo, sjetila sam se sada - dok još gotovo ništa nisam znala o Petru Zecimiru, po društvnim mrežama sam pročitala komentare da unutra ima "okrutnosti". Sporna rečenica koja se najčešće citirala jedna je od prvih kojima se otvara priča o Petru Zecimiru, a kaže kako je gospođa Gregorec od Zecimirova tate napravila pitu. Dječja recepcija ovisit će o vašoj recepciji i o tonu kojim to pročitate - isto je kao s bajkama - ako je ton ravan i neutralan, to će biti činjenica, a ako vam glas bude šokirano uznemiren ili plačno obojen, bit će obiteljska tragedija.
Doduše, ima ta jedna rečenica koju čak ni ja, kao ljubiteljica bajki i nepodržavateljica cenzure nisam uspjela pročitati - i koje bih vjerojatno kao prevoditeljica malo ublažila, bez obzira na original (ali to je stvar prevoditeljske poetike) - kad gospodin Gregorec u Priči o Flopsinim zečićima urla: "Oderat ću ih i odrezati im glave!" Nekako eto to nisam uspjela prevaliti preko usta.

I sviđa mi se što su te priče čak pomalo kontroverzne za današnje pojmove: zečevi puše (lavandu) i djecu za nepodoštine kažnjavaju šibom, i pripovjedačica se ne libi zagrabiti i među negativce, jer, hej, ništa nije crnobijelo, ni u životu ni u šumi: "Napravila sam mnogo knjiga o pristojnim osobama.", kaže u četvrtoj priči. "Sada ću, za promjenu, ispričati priču o dvije nemile osobe, Jazavcu Tomici i gospodinu Liscu."

I još nešto: vjerojatno nitko ne razmišlja o Beatrix Potter u kulinarskom kontekstu, ali ja tu vidim golemi nutricionistički potencijal. Mada su životinje glavni likovi, sve što zečevi i ostali šumski stanovnici jedu - popraćeno tim slatkim detaljno oslikanim minijaturama - zvuči slasno i tjera vodu na usta. Smeđi kruh i peciva s grožđicama, kupine i mlijeko, čak salata, mahune i rotkve. Peršin i kupus ne toliko, ali krastavci svakako. I čaj od kamilice miriše od 1915. do ovamo. Doduše, ako vam djeca nisu izjelice - kao što moja jesu - možda nađu u tekstu i izlike da ne jedu. Recimo: "Kaže se da previše salate djeluje uspavljujuće - premda se meni nikad nije spavalo kad bih pojela previše salate - ali ja nisam zec!" Kad uronite u tu problematiku s djecom, vjerojatno ćete čuti najmaštovitije pros and cons za sve moguće namirnice iz vrta gospodina Gregorca, a i šire.

U svakom slučaju, čitati u svim godišnjim dobima. Zečevi su svuda oko nas. Dakle, šuma je još uvijek tamo, a ako ste dobri, možda načas ugledate i Štrumpfove :)


***Beatrix Potter: AVANTURE PETRA ZECIMIRA (Mozaik knjiga, 2017.)

S engleskoga prevela: Ivanka Borovac