Vama je možda danas bio Uskrs. I meni je, ali bio mi je i dan koji je trajao 224 sata. Napravili smo sve što inače radimo po triput, čak smo se vratili u krevet i odspavali nakon šunke, hrena i jaja, i kad smo nakon svega pogledali na sat bilo je 9. Ujutro. Sjetila sam se kako sam jednom u Bukureštu jela juhu u restoranu u 6, isto ujutro, nakon izlaska - hren u ranu zoru gotovo je usporedivo iskustvo.

Pomirila sam se s tim da mi kćer pokvari sve arts and crafts projekte, razbaca gumbiće, šljokice, perlice, i da neće da joj Medo bude smeđe boje i da šara po Maši i ajde pustila sam je da dekapitira zečeve i pilićima naljepnicama iskopa oči jer se dijete mora kreativno izraziti. Jer navodno razvojne aktivnosti nisu za užitak roditelja, već razvoj djece. Pa sam u tom pomirljivom duhu blagonaklono gledala kako kvota ofarbanih jaja opada, a hrpa onih predviđenih za jelo vrtoglavo raste. Jaja ko salate. Na salatu.

Dok je dupli uskrsni tornado harao po dnevnom boravku i spavaćoj sobi, vrlo samouvjereno sam dovršavala ručak jer sam ga već sinoć započela i pripremila sve potrebno za danas. Znam ja da je mise en place ključan, nisam džaba tolike Masterchefove gledala. Priprema je pola posla, izvedbu mogu s pola mozga, s jednom rukom, i sa sinom teškim tonu i po u drugoj ruci. I išlo je odlično, sve je bilo gotovo taman na vrijeme. S velikom sam pomnjom izmarinirala janjetinu i fokusirala se na sljubljivanje meda, đumbira i senfa umjesto na meso, što se nije pokazalo kao mudra odluka. Naime, janjetina počinje na J i ima veliku fonetsku sličnost s junetinom, a ja sam precijenila svoje sposobnosti multitaskiranja i podcijenila - opet svoj - švrakopis na naljepnici u freezeru, Janetina, junjetina, potato, potejto. A kad se meso odmrzlo, tko je imao vremena udubljivati se u teksturu, boju, kosti i mišiće prije nego sam ga zabetonirala marinadom i pokrila folijom. Pravi masteršefovski fejl. Ali da ne bi sve bilo crno, ili tamno poput nijanse uskrsne pečene junjetine u mome plehu, tek pred kraj obroka skužili smo da s mesom nešto ne štima. Pa jel to bilo zbog fasade od fine marinade ili mozgova frakturiranih nespavanjem i repetitivnim aktivnostima, nema veze, nećemo cjepidlačiti. 

Događanja između ručka i večere nemaju toliki narativni potencijal kao uspjesi i fijaska iz prvog dijela dana pa ću samo reći da je bio divan dan za ljenčarenje i dugo drijemanje ispred televizora. Šteta što moja djeca ne žive u istom spaciotemporalnom svemiru pa su oboje šiznuli kao da je vani južina, a ne zakašnjela marčana bura. Kod šize je dobro što iscrpi male organizme pa smo već oko 20.30 mogli sjesti i večerati u miru. Jaja i belgijske praline, pečena junetina ostala je za sutra.