Danas je bio zadnji dan mog rodiljnog dopusta. Od sutra, dakle, po definiciji istoga, ja napokon počinjem raditi, pa sam evo odlučila, prije nego pozatvaram sve prozore i sve uređaje, zapisati kako mi je proteklo danas. Ovo će biti jedan dosadan post, inventurskog tipa i s subjekt-predikat-objekt rečenicama. Svakodnevnica svedena na repetitivne radnje, bez zadržavanja na momentima koji su doista spomena vrijedni jer ovo je pisanje pomalo funkcionalizirano, gotovo pa programatsko. Post će biti dosadan, između ostalog i zato što sam preumorna za glancanje i čitanje po drugi ili treći put. A pričekam li do sutra, to više neće biti to. Sutra je radni dan, za razliku od današnjeg neradnog.

U pet ujutro sam, dakle, izmolila sve molitve kojih se još sjećam i zahvalila Bogu i ostalim višim silama što mi je dijete nakon sisanja okrenulo svoju malu guzu i odlučilo još spavati. Probudila sam se dva sata kasnije, i to samo zato što mi je skočila na glavu i zarila prste u kosu. Vidno osvježena s dva sata sna za koja nikad ne znam hoće li se ili neće dogoditi, skočila sam iz kreveta. Presvukla sam dijete, skuhala kavu, doručkovala, preletjela vijesti i mailove, odgovorila na nekoliko njih. Onda sam njoj napravila doručak i nahranila je te odgovorila na jos par mailova poslije doručka, dok se zabavljala u stolcu pored mene. Izvadila sam je iz stolca i pripremila složenu operaciju rezanja noktiju - ona crtić, ja škarice, i ubaci u petu. E onda smo sjele na pod i igrale se kockama, nakon čega sam ipak odlučila raskrčiti košaru opranog veša koja stoji u hodniku već par dana pa sam donijela taj veš u igraonicu i skupa smo ga slagale. Ja u košaru, ona iz košare, zabavna igra. Prije toga sam sklonila suđe sa stola i uključila mašinu. Nakon što sam je ispraznila. Unaprijed sam razmislila je li pametnije pozavršavati kućne poslove ili malo prevoditi dok dijete odrađuje jutarnji san, pa sam se ipak odlučila za ovo prvo. Prevodit ću popodne i/ili navečer.

Prije jutarnjeg spavanja još smo se jednom presvukle i jedva zaspale. Kad sam je stavila spavati, pokupila sam ostatak veša, ispeglala jedan dio, drugi neispeglan složila u ormare i uključila još jednu mašinu za veš. Još jednu kavu, par mailova i dvije fakture kasnije, obavila sam tri telefonska poziva i pripremila svoju i njezinu torbu za izlazak, sklopila kolica i odnijela ih u auto i provjerila je li u gepeku mei tai, ako mi slucajno bude trebao. Prije svega toga pripremila sam međuobrok i ručak za dijete i smislila i poluzgotovila ručak za nas.

Onda se dijete probudilo pa je htjelo sisu za međuobrok pa sam ja rekla, ajde, malo ću za to vrijeme predahnuti. Nakon predaha sam obukla i spremila sebe i nju pa smo sjele - opet ja, nju i sebe, u auto, i otišle smo u grad po tatu nakon posla. Onda je on preuzeo volan i dijete, a ja sam prionula na obavljanje administrativnih poslova po gradu. Sat vremena poslije, baš smo turboučinkoviti, bili smo na autoputu za doma i uskoro parkirali ispred kuće - ti uzmi nju, ja idem u kuću, pristavljam vodu i uključujem štednjak i prije nego što skidam čizmice, ti ovo, ja ono, ručak je na stolu za 15 minuta, hranimo nauzmjence sebe i dijete. Popodnevno spavanje trajalo je jako kratko, nisam ni stigla uz treću kavu porazmisliti o tome jel bi bilo bolje da spavam ili nešto čitam ili radim. Popodnevna tura igranja. Pužemo po podu i kad vidimo kakva su nam svima koljena odlučujemo da je stvarno vrijeme da počistimo stan. Prevoditi očigledno neću dok nju ne stavimo na spavanje. Usisavanje i ribanje u petoj brzini, hvala Bogu što nemamo previše kvadrata. Nakon toga kupanje, oblačenje, večernji rituali i malo više večernje anksioznosti nego inače, ali prilično je brzo zaspala.

Hoćemo nešto naručiti ili da ja složim večeru? Kad god pregledamo letke i dostave, zaključim da ću ja to brže i finije. Pa slažem večeru, gledamo Homeland S03E09, joj jadan Brody, može li ući u Ustav da bi ga stvarno trebalo pustiti na miru? Nakon Homelanda tjeram muža na spavanje, a ja sjedam za komp. Prevoditi. Napravim 50 titlova serije koju nitko ne gleda i koja me jako deprimira, i odlučim da bih mogla, mada bi bilo pametnije da idem spavati, sve ovo zapisati. Jer od sutra više nisam "na dopustu" kao što sam dosad bila, i na račun mi više neće sjedati 2500 kn dok ja sjedim doma i ne radim ništa. Želim da ovo uđe u Ustav - cijeli ovaj post - ili barem sažetak, barem u ZOR, pa da malo revidiramo satnicu za sve navedeno, i to kako smo došli do kuna, dvije i pol tisuće. Moguće da bih trebala malo bolje obrazložiti svoj stav, ali trenutačno mi radi samo kroničarski, ali ne i analitički centar u mozgu. Znam samo da treba što hitnije raspisati referendum po tom pitanju.

A sad me ispričajte, malo mi trnu ekstremiteti i poslušnost otkazuju vratna kralježnica i lijeva strana. Izgleda da ipak nemam supermoći. Ili mi je netko u kiflice s marcipanom - evo, završavam kutiju - podvalio kriptonit.