Fotke
studenoga 10, 2014
Znate ono kad na Facebook na svoj profil stavite profilnu sebe s djetetom? A na cover stavite samo dijete ili cijelu obitelj, ili opet sebe s djetetom? To mi je razumljivo, i ima stvarno lijepih slika u roditeljskodječjoj vojsci profila u mome adresaru, ali nikad se baš nisam nalazila u toj praksi. Prvo, to je moj fejs, ne od moje kćeri. Neš mi još i društvenu mrežu uzeti, molim lijepo, ne dolazi u obzir. I drugo, ali nikako manje važno: ja vam baš i nemam fotki s djetetom.
Malo pretjerujem u svrhe ilustracije, priznajem, ali fotke sebe s kćeri u svim njezinim dosadašnjim fazama mogu podijeliti na blago potaknute, umoljene, isprovocirane i naređene. I na svakoj se točno vidi u koju skupinu spada.
(Preuzeto - i dostupno za narudžbu - na stranici Lola.tees)
Stvarno ne kužim kako nas netko može gledati u nizu svakodnevnih i povremenih situacija i ne poželjeti stisnuti okidač. Onaj na mobitelu ili fotoaparatu, mislim. Imamo sličnu frizuru i slično se i puno smijemo i stilski smo dosta dobro usklađene i na dnevnoj bazi vidim među nama toliko krasnih kadrova da je prava šteta da ostanu u mojoj glavi. A vrijeme tako strašno i opipljivo brzo prolazi, shvatila sam to kad sam se prvi put isplakala pospremajući nakon par mjeseci prvu odjeću koju je prerasla. I znala sam da zadnji put plačem zbog toga jer će svaki sljedeći put biti rutina i normalnost zbog koje mi više neće padati na pamet plakati. Pa sam onda počela još više fotkati, nju i nju i tatu i sve živo i neživo s njom i oko nas. I uspjela sam se čak nagnati odabrati od valjda 10 GB fotki od 0 do 12 one koje ću dati izraditi i posložiti u album od 0 do 12.
S djecom stalno trčite naprijed i unaprijed, uglavnom skokovito, ali nađe se vremena za vraćanje unatrag. Uglavnom dok spavaju, pa onda sjedite mrtviumornisatrveni i gledate njihove slike dok su u susjednoj sobi. Pa mada mrzim izrežirane i dogovorene fotografije (skoro koliko i ove blago potaknute, umoljene, isprovocirane i naređene) baš nešto u zadnje vrijeme razmišljam o nekom profesionalnom fotosessionu. Ako ništa, da mi netko izradi slike i složi ih u album, jer ovaj od 1 do XY sumnjam da ću ikad naći.
1 komentari
Ajde mi se javi cim prije; zovu me na tv; kao temu rade mame blogerice. Pitali za preporuku, a ja ne citam nikog osim tebe. Jel' bi isla?
OdgovoriIzbriši