Podsjećaju me da sam u agoniji mastitisa obećala ipak napisati romantičan post o dojenju, čim rečena agonija prođe. Ima tomu sad već više od mjesec dana, i nije da nisam krenula pisati. Najprije sam htjela da bude praktično, pa tek onda romantično: mislila sam, bit će korisnije. Ali nikako pa nikako da pisanje završim. Jednostavno se ne mogu dogovoriti sama sa sobom na...

Read More...

Amerikanci piju kavu da bi mogli raditi, a Hrvati da bi mogli ljenčariti, tako nekako je utvrđeno u ovom sjajnom postu Zablogreba. Nije baš rekao da smo lijeni, ali jest da strašno volimo kafenisati, i da je kava više institucija nego napitak. To je sve dobro skužio. Institucija kave u kontekstu male djece, iz mog ograničenog iskustva, penje se na jednu višu retoričku razinu....

Read More...

Danas je bio zadnji dan mog rodiljnog dopusta. Od sutra, dakle, po definiciji istoga, ja napokon počinjem raditi, pa sam evo odlučila, prije nego pozatvaram sve prozore i sve uređaje, zapisati kako mi je proteklo danas. Ovo će biti jedan dosadan post, inventurskog tipa i s subjekt-predikat-objekt rečenicama. Svakodnevnica svedena na repetitivne radnje, bez zadržavanja na momentima koji su doista spomena vrijedni jer...

Read More...