Nije da sam mislila da se događa nekoj drugoj, ali jesam mislila da se događa neiskusnim početnicama. U startu sam se se ispipavala, napipavala, provjeravala mekoću i tvrdoću, a onda je sve bilo glatko i ustalilo se slatko pa sam zaboravila da u samom procesu uopće više nešto može krenuti krivo. I nije, nekih 11 mjeseci.

Nakon tih 11 mjeseci, jedno smo poslijepodne krenuli van i osjetila sam lagano zatezanje pri zakopčavanju košulje. To je bilo oko 17 h. Opipala sam tu malo zategnutu lijevu dojku i nisam osjetila ništa, ni tvrdoću ni čvoriće, ali svejedno sam just in case stavila dijete da posisa malo. Kod frendova smo došli oko 17.40 h  i na zatezanje sam zaboravila, ali sam osjetila da me lovi prehlada. Oko 17.45, uz prehladu, zatezanje se vratilo, uz sasvim lagano žarenje s iste strane, pa sam opet stavila dijete da malo povuče iz drukčijeg položaja. Sad sam već osjećala bol i dok je sisala, i postalo mi je prilično hladno. U 17.55, prema svjedočanstvima nazočnih, usne su mi malo kraljevskiplave boje i puno se tresem pa mjerim temperaturu. 37,9. Ne znam točno što mi je, ali odlučili smo da je vrijeme da se krene - prema doma, ili na hitnu. Možda bolje doma pa ćemo vidjeti. U 18.35 opet smo doma, cvokoćem toliko da se bojim da će mi se zubi rasuti kao staklo, ne mogu prestati, usne su mi metalik modre, a temperatura laganih 40 i u daljnjem porastu, i ne znam točno odakle bih počela sanirati nastalu štetu. Patronažna ima jedan savjet, liječnica drugi, ginekolog kaže treće, guglati ne volim i ne mogu - toliko cvokoćem da ne mogu tipkati, a muža sam poslala da se pobrine za dijete. Dakle, od svih dobronamjernih savjeta ja moram odabrati najlogičnije i najsmislenije i postupiti (ja) u skladu s time. Uvijek ja nešto moram.

Najprije skinuti temperaturu. Paracetamol i opetovano tuširanje, prilično dramatično polijevanje mlakom vodom i zadnji atomi snage da se održim na nogama. Nisam mogla vjerovati da me na taj način - i tako brzo - složilo. Dok sam se polijevala, razmišljala sam da ću samo leći i nasloniti glavu u odvod - nikakva drama, samo da malo odmorim. Onako kao kad sam se nakon poroda protivno uputama sestre ustala s kreveta bez traženja pomoći pa se onesvijestila - zadnje čega se sjećam je da sam se krenula napiti vode, a sljedeće da me polijevaju nečim i dižu s poda - bude me, a tako sam fino i čvrsto napokon zaspala.

Dobro, vratimo se temi, i to u praktičnoj maniri - da s ovim postom mogu napraviti nešto oni koji ne budu toliko cvokotali da mogu guglati. Broj jedan smo apsolvirali: skidanje temperature. Drugo, oblozi, hladni, za izvlačenje upale. Oko obloga postoje razne kontroverze. Čuli smo da kupus to super izvuče, pa smo se opskrbili, ali onda mi je sestra liječnica malo poremetila plan: započetakskinikupusodmah sigurnoimašragadenabradavicama jošćetiseneštoskupusanaselitiunutra! Pa jesam počela s kupusom, ali sam zbog izuzetno vizualnog uma zamislila koloniju nečega u smjeru kupus-moji mliječni kanalići i ipak završila na oblozima s fiziološkom otopinom, što je sigurno, sigurno je. Kupus smo ipak skuhali na štednjaku umjesto na mojoj lijevoj dojci.

Što je vrijeme više odmicalo, i dalje unutar 24 sata, počeli su se stvarati čvorići i žile su se baš jako počele ocrtavati i bubriti, i sad je najveća dvojba bila da li se izdajati ili pustiti da dijete to izvuče i razbije nakupine, jer oni to rade najučinkovitije. Malo me brinulo kakvo je to mlijeko pod upalom, ali brzo sam odlučila da je dobro: kao prvo, iz nekog se razloga nikako nisam uspijevala izdojiti izdajalicom (dosad jesam) i samo sam dodatno ozlijedila bradavice, a znala sam da to mora van, a kao drugo, dijete je pilo, nimalo se nije bunila, dakle, nije osjetila nikakvu razliku - znam da nije puka glad bila u pitanju. Osim toga, ovo malo što sam uspjela teškom mukom izdojiti izgledalo je posve u redu, nepromijenjene boje i mirisa pa sam odlučila pretpostaviti da nikakav apsces nije u pitanju.

Ono što sam još morala, i što se pokazalo kao dobra ideja, jest masirati i razbijati te čvoriće. A to ne samo da je jako bolno, već treba baš duboko zahvatiti i jako i uporno stiskati, pa bolje da to napravi netko tko niste vi. Jer ne pali baš ona "stisni kao da nije tvoje". Učinkovitije je kad stiska netko čije nije, odnosno za koga nije pričvršćeno.

Nakon akutne i dramatične faze, temperatura je nestala, ali uslijedilo je još par dana obloga, masaža i čestih podoja. Dijete je sretno štucalo od sitosti i prezasićenosti, a ja sam ipak na kraju sam uzela antibiotik - stvari bi se mozda i rijesile, ali liječnica je sugerirala da je bolje da popijem jednu kuru, da se ne ponovi.

Mastitis se razvio jer sam smanjila podoje i oslonila se da će se sve samo izregulirati. Možda i bi, jer to s dojenjem, kad se ustali, savršeno je izbalansiran sustav ponude i potražnje, ali imali smo velike skokove i varijacije u potražnji - jedan dan sam dojila samo noću, drugi i više puta dnevno, treći jednom pa sve tako. Eto, čim nema strukture, nastanu problemi i začepe se kanali.

Upravo zbog tog balansa ponude i potražnje na osnovu kojega se mlijeko stvara, nije mi imalo smisla da se, kad smanjim hranjenje, izdajam umjesto da dojim i da tako preveniram mastitis. Doduše, čula sam od nekih frendica da je kod njih to s izdajanjem funkcioniralo kad su smanjivale ili prestajale dojiti. Savjet koji mi ima smisla dao mi je ginekolog: preventivno je dobro promasirati tkivo i razbiti sitne čvoriće, da se odčepe potencijalno suženi ili opterećeni mliječni kanalići. To sam u nekoliko navrata i napravila, jer, nažalost, prijetilo je da se vrati, samo što sam nakon ovog grozomornog iskustva bila opreznija i malo bolje osluškivala i kontrolirala što mi se to događa pa sam na prve znake zatezanja obložila i dala izmasirati. Za sad se drama nije ponovila, but it aint over. Till the fat lady sings.