Nisam pročitala dovoljno znanstvenih ni neznanstvenih studija da potkrijepim svoju tvrdnju, ali empirijski mi se čini da bebe u prvom, a i dobar dio drugog kvartala svog života imaju vrlo kratku retrogradnu memoriju i, protivno popularnom mišljenju, ne znaju uvijek baš točno što žele.
Tako mi doma u našem katkad dugom, katkad kratkom, a uglavnom prosječnom danu od jutra do mraka promijenimo nekoliko stanica za igru, spavanje, hranjenje i ostale aktivnosti. Ritam je obično takav da se na svakoj od njih dijete najprije zabavlja samo, pa kad joj postane dosadno režanjem i sličnim dijapazonom zvukova prizove mene (jer zna da ja znam više igara od nje), a kad se opet javi isto režanje i preraste u nervozno negodovanje ili plač, mijenjamo stanicu ili aktivnost.
Naravno da se često dogodi da meni odgovara da ona bude na jednom mjestu, a ne na drugom. Recimo, na podu na prostirci, a ne u mojim rukama ili u nosiljci dok povješam veš. Ili kuham. Ili telefoniram. Pa je spustim na pod, a ona naglo iz širokog smiješka udari u plač. Zbog širokog smiješka prije nekoliko sekunda i dobrog raspoloženja sigurna sam da je ne muči ništa osim činjenice da je stavljam tamo gdje ne želi biti, tj. misli da ne želi biti, pa je zato ne uzmem natrag u krilo, već je - resetiram.

Bučno i s grimasama zapjevam i dam joj omiljenu šarenu igračku (trza na mamu po ljubavi prema koloritu). I ona se stilta i zaboravi što je htjela reći, tj. plakati, i koncentrira se na to da u usta strpa plišanog šarenca. I tu ja imam, brat bratu, 10-15 minuta da, štajaznam, odem na wc, pošaljem par mailova, bacim pogled na fejsbuk ili dovršim ručak. Kad režanjem ili cendranje ponovno krenu, spustim se malo na pod k njoj pa joj izujem čarapice i hlačice - oboje odmah ili jedno po jedno, ovisno o intenzitetu prethodnog negodovanja. Joj veselja i slobode, odmah se uhvati nogu i strpa oba stopala u usta i sretno žvače, i zaboravi da je baš maloprije htjela plakati. I eto zabave još 10-15 minuta. Čujem da se ta zabava još zove i kupovanje vremena. U svakom slučaju, reset uspio, pacijent u novoj epizodi, ko nov.