Uz doručak, kavu i RSS feedove koji mi već dugo i uspješno glume novine, subotom ujutro najviše volim naslove i slikovne sadržaje. Pa sam tako pokušavajući odlučiti trebaju li mi još jedne tajice, ili dvoje, ili tenisice, ili troje, nabasala na još jedan hodnik u labirintu potrošačkog bezdana koji prodaje aksesoare za roditelje i bebe. I klikam ja tako klik klik, čitam opet naslove i gledam slike bez naslova, i naiđem na ovo:




Prva asocijacija mi je bila - trudna žena kod frizera - al malo me zbunila rupa ispod vrata, kao i blaženi pogled žene usmjeren prema rupi. Onda sam pročitala što piše ispod: My Brest Friend Nursing Cover. I bilo mi je tek malo jasnije.
O dojenju u javnosti već sam pisala OVDJE, i to je stvar odabira, kao i dojenje samo. Dok nisam rodila, mislila sam da m ineće biti apsolutno nikakav problem staviti svoju visokofunkcionaliziranu sisu, tj, dojku na izvol'te gdje god bila, jer to je najprirodnija i najnormalnija stvar na svijetu. U prvim tjednima nakon poroda, dok smo se uhodavali sa silnim procedurama, entuzijazam oko javnog hranjenja malko mi je splasnuo. Bilo mi je bitno da mi je udobno, opušteno, i nisam mogla zamisliti da sjedim, recimo, u kafiću ili restoranu i hranim dijete. Ne zbog drugih ljudi, već zbog sebe same. Pa što ću obući i kako ću se diskretno raskopčati a gdje ću sa stvarima i kako ću namjestiti dijete kad ga inače dojim ležeći a ne bi baš bilo zgodno da tu sad u separe legnem i sebe i dijete, ili sebe na stolac, a dijete na stol, ili šank, mislim. Ali to je bilo na početku, i bili smo još mali i zeleni i temperature su bile ispod nule i snijeg posvuda, i gotovo nismo ni izlazili iz kuće. Kad je granulo sunce, a izlasci sa silnom gomilom stvari, radnji i predradnji postali rutina, više mi nije padalo na pamet da izlazak ograničavam dojenjem, već sam dijete počela hraniti kad je bilo gladno na mjestu na kojem smo se u tom trenutku nalazili. I od prvog puta je to bilo jako prirodno i normalno, i iznenađujuće opušteno. Sad je već toliko opušteno da ne tražim više ni bre(a)st-friendly odjeću - sve se da podvrnuti, pomaknuti i maknuti te zamotati u pašminu ili maramu. Tres chic, i doista nitko ni ne primijeti da je mliječni restoran otvoren, osim ako baš ne zuri. Diskretno je, za razliku od ovog nursing covera koji, ako ćemo pravo, upravo kliče: ja dojim, ja dojim! Osim što mi se raspoloživi uzorci pregača za dojenje ne sviđaju, ne sviđa mi se ni ideja da radim šator od sebe i djeteta. Ali možda to ima neke prednosti kojih nisam svjesna, neke tajne pretince. Hm. Zanima me, ali ne toliko da naručim jedan.