Prošle godine negdje u ovo vrijeme znalo se dogoditi da se moram ispričavati što hranim dijete isključivo mlijekom. Ne, ne mislim da joj je dosadilo. Ne, ne mislim da joj je premalo. Mada prirast od dvije kile mjesečno možda na to i ukazuje, samo što ja to nisam skužila. Da, mislim da gleda što mi jedemo jer inače gleda sve što radimo. Ne, ne mislim da bi malo janjetine, čak i ako je skroz bez kosti.
Prošla je godina i sad jedemo sve, uključujući i janjetinu, ali, kao i uvijek i sukladno fazama, nove teme zamijene stare, i sad se često nađem u situaciji da se moram ispričavati - ili barem pomnije objašnjavati - zašto djetetu ne dajem slatkiše. Pa daj joj malo čokolade sladoleda karamela, vidiš da gleda. Pa ne znam, gleda i kad režem kruh, da joj dam nož? Ako je s 12 mjeseci još gledala, sa 17 kaže "daj!", i to je za dobronamjernu okolinu nedvosmislena poruka: Daj joj malo, vidiš da traži! I sigurno će i vama, napregnete li mrvicu moždane vijuge, odmah na pamet pasti neka situacija u kojoj vas je dijete nešto tražilo - recimo šarafciger da gurne u utičnicu jer prst ne ulazi baš najbolje - a vi mu ipak niste dali. Bez obzira na to što traži.
Pri tome nikako ne želim reći da je jedenje slatkiša jednako guranju šarafcigera u utičnicu. Evo, opet se ispričavam. A kad se već ispričavam, da dodam i da moja kći voli jesti voće i da joj radije dajem to, jer bit će vremena za čokolade i ostale slatkiše. Pri tome kažem, i doista tako mislim, da nemam ništa protiv roditelja koji djeci daju Kiki bombone obogaćene voćem i vitaminima i Kinder čokolade i benignije izgledajuće verzije rafiniranih šećera zapakirane u pudinge i dodatno zaslađene kašice za djecu. Ali ako već ova moja želi jesti rižine krekere s jabukom - koji su inače, kažu mi neke mame, više za kokoši nego za djecu, mada koštaju puno više od kokošje hrane - ne vidim u čemu je problem. Čujem i čitam da ima djece koja jedu loše pa im onda roditelji daju da jedu što god, samo da nešto pojedu, i to je valjda okej. Mi nemamo taj slučaj, i dok na to možemo utjecati, i dok dijete uživa u voću, čemu joj gurati sladolede. Kad znam da će joj se više svidjeti. Imat će vremena. A, osim toga, ako ona ne pojede sve te silne slatkiše koje dobiva, onda nama više ostane, buahahahahaha. Poruka za frendove i frendice: osim Kinder-čokolade, volim i Barnieje.
Problem sa slatkišima, a o tome se u kontekstu slatkiša i djece nimalo ne govori - ili barem ja nisam čula, jest što nisu dobri za zube. Većina odraslijih osoba (ili barem odraslijih od godinu i pol) zna da se zubi peru, i po više puta dnevno, i da se tako uklanjaju naslage slatke, slane i ine hrane koja na njima ostane. Što se djece tiče, preporuka je da se zubi počnu čistiti čim se pojave, ali što je dijete starije, u onoj fazi kad je nerazumnije, to postaje, ako ne posve nemoguća, onda poprilično teška misija. Možda ima djece koja otvore usta i mirno stoje dok roditelji rifljaju. Sigurno ima, i kod nas se to nekad dogodi, ali nedovoljno često da se uklone slatke naslage koje bakterije posebno vole.
Čak i u toj ranoj dobi, sa svega nekoliko zubića, djeca nisu imuna na karijes. Taj isti karijes ne ovisi samo o konzumaciji slatkiša, već o nizu čimbenika, tako da se naravno može dogoditi - i često se i događa - da djeca koja slatkiša nikad nisu vidjela imaju kasnije puno plombi i puno problema, a ona koja doručkuju cheesecake i ručaju Nutellu imaju divne blistavobiijele zube. Pa se onda obistini ono što također često čujem, a zvuči otprilike kao kletva one vile za koju nije bilo zlatnih tanjura ni pribora za jelo pa je nisu pozvali na krstitke (ili koju već analognu svečanost): Vidjet ćeš ti kad ti počne nadoknađivati!
A ja zapravo cijelo vrijeme mislim kako je ta dob, između godine i dvije dana, idealno vrijeme da se pokušaju uvesti neke zdravije navike, bez obzira na to hoće li ili neće dugo nakon toga potrajati. Možda se varam, ali čini mi se da dijete od 13 mjeseci ne zna točno da više voli zaslađeno mlijeko od čistog i nezaslađenog. Ili keks s čokoladom od onoga sa žitaricama. A o šećerima koji su već dodani u proizvode koje onda opet dodatno šećerimo, priču o tome ipak ću prepustiti doktoru Ozu.
O svemu ovome zapravo nema dovoljno informacija, posebno ne iz pravih izvora. Moj je pedijatar divan i osebujan, pisala sam već o tome, ali na temu zdrave prehrane i oralnog zdravlja nekako ne uspijemo doći u onih 6 i pol minuta koje kod njega provedem. Ima jedna zanimljiva anegdota, također iz zdravstva, koja dobro ilustrira da dosta ljudi zapravo donosi neinformirane odluke, i da bi sigurno stvari bile drukčije da je informacija više, ili da se primaju na odgovarajući način. Ako mislite, to su mliječni zubi, ionako će ispasti, to baš nije posve ispravno: ti mliječni zubi čuvaju mjesta za svoje trajne nasljednike, a ispadnu li ili propadnu prerano, to može dovesti do raznih ortodontskih anomalija i ostalih problema zdravstvene, estetske i financijske prirode.
Ali vratimo se anegdoti. Dakle, usred noći, roditelji dovedu dijete od skoro 2 godine na hitnu stomatološku jer ga boli zub. Stomatolog pogleda, i ima što vidjeti: mliječnih zuba gotovo i nema, crni su i izjedeni karijesom, i to onako lijepo u krug, ogledni primjer karijesa bočice. Nakon utvrđenog uzroka boli i procedure koja je uslijedila, stomatolog pita roditelje jesu li svjesni stanja u čeljusti svoga djeteta. Oni kažu, pa da, znaju, ali sad kad znaju, više ne rade iste pogreške. Naime, u Nesquik koji mu daju u bočici prije spavanja i tijekom noći prestali su dodavati - šećer.
Čak i u toj ranoj dobi, sa svega nekoliko zubića, djeca nisu imuna na karijes. Taj isti karijes ne ovisi samo o konzumaciji slatkiša, već o nizu čimbenika, tako da se naravno može dogoditi - i često se i događa - da djeca koja slatkiša nikad nisu vidjela imaju kasnije puno plombi i puno problema, a ona koja doručkuju cheesecake i ručaju Nutellu imaju divne blistavobiijele zube. Pa se onda obistini ono što također često čujem, a zvuči otprilike kao kletva one vile za koju nije bilo zlatnih tanjura ni pribora za jelo pa je nisu pozvali na krstitke (ili koju već analognu svečanost): Vidjet ćeš ti kad ti počne nadoknađivati!
A ja zapravo cijelo vrijeme mislim kako je ta dob, između godine i dvije dana, idealno vrijeme da se pokušaju uvesti neke zdravije navike, bez obzira na to hoće li ili neće dugo nakon toga potrajati. Možda se varam, ali čini mi se da dijete od 13 mjeseci ne zna točno da više voli zaslađeno mlijeko od čistog i nezaslađenog. Ili keks s čokoladom od onoga sa žitaricama. A o šećerima koji su već dodani u proizvode koje onda opet dodatno šećerimo, priču o tome ipak ću prepustiti doktoru Ozu.
O svemu ovome zapravo nema dovoljno informacija, posebno ne iz pravih izvora. Moj je pedijatar divan i osebujan, pisala sam već o tome, ali na temu zdrave prehrane i oralnog zdravlja nekako ne uspijemo doći u onih 6 i pol minuta koje kod njega provedem. Ima jedna zanimljiva anegdota, također iz zdravstva, koja dobro ilustrira da dosta ljudi zapravo donosi neinformirane odluke, i da bi sigurno stvari bile drukčije da je informacija više, ili da se primaju na odgovarajući način. Ako mislite, to su mliječni zubi, ionako će ispasti, to baš nije posve ispravno: ti mliječni zubi čuvaju mjesta za svoje trajne nasljednike, a ispadnu li ili propadnu prerano, to može dovesti do raznih ortodontskih anomalija i ostalih problema zdravstvene, estetske i financijske prirode.
Ali vratimo se anegdoti. Dakle, usred noći, roditelji dovedu dijete od skoro 2 godine na hitnu stomatološku jer ga boli zub. Stomatolog pogleda, i ima što vidjeti: mliječnih zuba gotovo i nema, crni su i izjedeni karijesom, i to onako lijepo u krug, ogledni primjer karijesa bočice. Nakon utvrđenog uzroka boli i procedure koja je uslijedila, stomatolog pita roditelje jesu li svjesni stanja u čeljusti svoga djeteta. Oni kažu, pa da, znaju, ali sad kad znaju, više ne rade iste pogreške. Naime, u Nesquik koji mu daju u bočici prije spavanja i tijekom noći prestali su dodavati - šećer.