Kao i svi zagrebački i novozagrebački dvonožni i četvoronožni gušteri, danas sam i ja ukrala nominalnih pola sata i realnih sat i pol i sjela na kavu, kroasan i razgovor u Mlinar cafe. Na pola šalice i duboko u razgovoru, kolegica i ja začule smo dječji urlik i ugledale muškarca, ženu, dva biciklista, jedan bicikl na podu i uspravna dječja kolica. Prizor je...

Read More...

Nikad mi nije kao sad, u roditeljskoj ulozi, bilo jasno da moje iskustvo ne može pomoći nikom drugom osim meni. A nekad bih tako rado da netko nauči na mojim pogreškama i učini nešto dobro s mojim spoznajama, da netko oplodi taj moj kapital. Ha-ha. Oplodi. Kapital. Ali to se baš i ne događa, jer svi nekako, i s pravom vjerojatno, polaze od...

Read More...