*** freelancerica - ona za koju kažete BLAGO TEBI, NE RADIŠ OD 8-4 NI OD 9-5

Ponedjeljak. Izmještena sam, ali radim. Svima sam objavila da RADIM. Da trebam par sati ujutro, i par popodne - a po noći ionako svi spavaju dok ja - šta? radim! - pa im ne moram davati noćni raspored.
8 ujutro, naspavala sam se, doručkujem. 

- Idemo na kavu? Ajde, radit ćeš kad se vratiš, nećemo dugo.
- Ajd može.
(Kava, šišanje, DM, nazad)

- Evo mama skuhala kavu, hoćeš popit pa onda radi?
- Naravno, može.
(Kava, kolač, kava, jedno dijete sjedi na meni, drugo dijete traži odjeću, drugo sjedi na meni, prvo se zalilo vodom, drugo hitno treba kredu, kava)

- Mama, pročitaš nam onu duuuugu Priču o Liscu? Rekla si da ćeš ujutro.
- Može, a nakon toga moram RADITI!
(Priča o Liscu. Lisac ima dvije kuće, ljetnu i zimsku. I ima puno prijatelja, od kojih svaki ima svoju priču, i svaki ima zajedničku priču s Liscem. To je ukupno... puno priča.)

11.30, sjedam i otvaram laptop, nakon što mi je svatko od ukućana rekao "ma samo ti RADI svoje!". 

U 11.33:

- Mama, mene boli trbuh, mogu leći na tebe?
- Dođi.
(Kakva sam ja faca što sam prepoznala da kašljucanje znači skoro bljuvanje pa sam ga nabrzinu odnijela u kupaonicu. I morala sam tuširati samo njega, ne sebe, i prati samo umivaonik i WC, a ne cijelu banju. Nosanje, rehidriranje, još jedno bljuvanje. Ili je jogurt od jutros, ili su palačinke. 11.53)

- Mama, i mene boli trbuh!
(Ovaj put nisam dovoljno brza, pa nakon tuširanja i presvlačenja i rehidriranja nje, perem hodnik, sebe, sobu i kupaonu, brat-bratu do 12.30. Izgleda da su ipak bile palačinke.)

- Mama, hoćeš gledati crtić s nama?
- Ajde, može kratko dok trbuh (puta dva) skroz ne prođe.

(12.50, dolazi tata i nosi ih na spavanje. Ja si uštekam neonski natpis OPTIMIST iznad glave i sjedam za komp. U 12.53 ona mi ima nešto važno za reći. U 12.55 on. Pa 12.56. ona - primjećujete da se razmaci između dolazaka smanjuju. Ja razmišljam dal da od stola ustanem ili odustanem, i baš u tom trenutku, oko 13.10., moj sin koji se popeo klizavim stepenicama i sišao istima sedam puta u sedam minuta gubi ravnotežu. Pao je najprije na guzicu pa se okrenuo na glavu, što je optimalna varijanta s obzirom na stubišno arhitektonsko rješenje.

I oko 13.23. je kad svi skoče, uzimaju maloga, provjeravaju jel sve okej - sve je okej - tata odlazi s njim u sobu - sve je okej, Anda, ma SAMO TI RADI!

Naravno, evo već sjedim i neopterećeno i nadahnuto pristupam prijevodu. Ali sretna sam, jer, hej, ljeto je, i ipak ne radim od 8 do 4, a bogme ni od 9 do 5.