Moraš pročitati ovu knjigu, napisala mi je Marija, i to baš sad, kad ti je dijete malo. Ona je freelancerica kao ti, ima i kćer, i čita ženske tekstove u potrazi za odgovorima na svojih stotinu pitanja, i moraš to čitati baš sad, kad ti je dijete malo! Budući da već znam da postoje razdoblja u životu za određene tekstove i tekstovi za određena razdoblja, da je lako profulati jedno ili drugo, i da nikad ne znaš hoće li se pravo vrijeme vratiti - odnosno, ta vremena koja se inače kreću u slijedu ili paralelno, preklopiti - požurila sam se otvoriti ono što mi je Marija ne samo preporučila, već i dostavila na kućna vrata.

Reading Women: How the Great Books of Feminism Changed My Life – naslov je mogao biti i malo prijemčiviji, ili barem kraći, ali dobro. Autorica je Stephanie Staal, novinarka i slobodna spisateljica, koja se 10 g. poslije vraća na svoj matični fakultet – isključivo ženski Barnard College, u sklopu Columbije – i pohađa kolegij iz feminizma i ženskih tekstova koji je pohađala na diplomskom studiju. Osim što je deset godina starija, supruga je, majka, preselila se iz stana u New Yorku u kuću u predgrađu, muči je raskorak s nekadašnjim životom u kojem se našla te pokušava pronaći svoje staro kako bi shvatila svoje sadašnje Ja. I kad na tavanu nabasa na tekstove i readere s faksa i sjeti se koliko su joj sve od B(eauvoir) do W(oolf) tada značile, zaključi da je Barnard pravo mjesto da krene u potragu. Odnosno, da je bolje da svoj nemir pokuša riješiti povratkom na faks nego, štajaznam, rastavom braka.

Tekst se čita kao digest verzija kanonskih feminističkih tekstova (u ovom tekstu - koji pišem s nogu, desnom rukom, dok u lijevoj držim šalicu kave i preko ruba naočala škicam je li mi se dijete probudilo iz obično vrlo kratkog prijepodnevnog drijemanja - smijem upotrijebiti jednu tako kontaminiranu riječ poput 'kanona'). Međutim, to su prvenstveno osobni zapisi - malo memoari, a više kronika živote faze u životu žene koja je skužila gdje su je sve zeznuli (i gdje smo se sve zeznule), ali na kraju krajeva joj je sve to okej, pod uvjetom da može artikulirati što joj se dogodilo, i što joj se i dalje na dnevnoj bazi događa. Ima tu stilskih i žanrovskih miješanja, neki su zapisi pomalo nemušto dramatizirani, odnosno dijalogizirani, dozu sentimentalizma i idealizma koji povremeno izbija također sam stavila u zagrade, ali nije mi to umanjilo užitak u čitanju. Čak ni dok hodam i guram kolica ili pod tušem.

Kako ovo nije recenzija, već preporuka, neću ići u detalje - do njih ću vjerojatno doći kroz sljedeće postove, ali tema koja me najviše zaintrigirala jest biologija, koja se, izgleda, ipak pobrinula za mnogo toga što joj teorija uporno osporava. I s kojom naravno treba ući u borbu, ali promišljenu i pažljivo isplaniranu. I da se sad ne uhvatim u koloplet nezavršenih misli koje nekomu tko nije u mojoj glavi ama baš ništa ne znače - na kraju je odlična reading lista koju jedva čekam načeti i koja će mi možda pomoći da ove, prije draftove nego postove, pišem artikuliranije u svoj ovoj brzini.