Dohrana
lipnja 14, 2013
Prije mjesec dana zašla sam s druge strane svojih ciljnih
polica u kvartovskoj knjižnici i nabasala na self-help i roditeljske priručnike
i knjiške materijale, ne nužno odvojene jedne od drugih. Prva knjiga koja mi je
pala u krilo kad sam izvukla drugu i treću bila je o dohrani i imala je u najmanju ruku nezgrapan, a u najveću vrlo čudan naslov: Beba vođa dohrane. U sažetku na poleđini kaže - imam je još kod
sebe, prekršila sam sve moguće rokove i svoja pravila da ne kasnim u knjižnici - kako „opovrgava mit o tome da djecu trebamo dohranjivati kašicama te pokazuje
zašto je uvođenje krute hrane i dopuštanje djetetu da eksperimentira njome
najzdraviji mogući put djetetova razvoja.“ I još jedna rečenica, koja me još
više zaintrigirala i turbo mi subverzivno zazvučala, kao da razotkriva
kapitalističke mehanizme i komercijalnu industriju svih mogućih hippova: „Nema
tog istraživanja koje bi poduprlo trenutno mišljenje da djecu nakon prestanka
dojenja treba hraniti kašicama.“
Nisam se upuštala u dodatna istraživanja tako da ne znam što je od toga i koliko znanstveno utemeljeno ili ne, ali sve što dvije autorice, Engleskinje, iz iskustva i prakse
govore i razlažu, imalo je smisla, i čini mi se da zapravo nije ništa novo.
Moja mama uvijek je govorila da smo mi nakon dojenja odmah prešli za stol,
jesti što je i ostatak obitelji jeo, i upravo to je jedna od okosnica – dati
djetetu da ravnopravno sudjeluje u obrocima obitelji. I pri tome biti spreman
na nered, dugotrajnost obroka i – donekle prilagoditi i svoju prehranu u
zdravijem smjeru – kao, to je metoda koja je prava prilika za preispitivanje
prehrambenih navika obitelji. Jer djeci uvijek želite pružiti najbolje, a ako djeca jedu što i
odrasli, onda treba promijeniti ili korigirati vlastitu prehranu. To je zgodan aspekt
cijele priče, mada nisam sigurna koliko u praksi može funkcionirati.
Budući da još nismo krenuli s dohranom – zagrijavamo se, evo, danas ćemo-sutra
ćemo – nisam sigurna kako će nam ići, kako će dijete prihvatiti žlicu i kašicu,
i što ću o tome misliti kad budem imala prakse, ali čini mi se svakako kao nešto
o čemu vrijedi razmisliti, posebno ako bebač nikako pa nikako ne prihvaća
kašice – u knjizi ćete i za to naći niz suvislih objašnjenja. Doduše, preveliko
inzistiranje na 'kontroli' i 'samostalnosti' šestomjesečnog djeteta na trenutke
mi je malo smiješno, ali cijeli proces ima smisla kad se u to uvede ideja
napretka djetetovim ritmom, i logika upoznavanja
s čvrstom hranom koja se podudara s prirodnim razvojem djetetovih sposobnosti i svemu što upoznaje u prvoj godini života.
Ma što mislili o metodi i osnovnim postavkama, knjiga je stvarno zgodno štivo, sa simpatičnim fotkama i real-life pričicama i zanimljivostima. Evo, mene je totalno šokiralo kad sam pročitala da špinat uopće nije toliko bogat željezom kako je to prikazano u crtićima s Popajem - zbog velike količine izvjesnih fitata koji ometaju apsorpciju željeza
I ne znam kako su prevedene ostale knjige u izdanju Harfe,
ali ovoj bi dobro došlo malo peglanja, mjetimično čak i malo više. Počevši od naslova - engleski je Baby-led weaning, pri čemu weaning (odbijanje od sisanja) stavlja posve drukčiji akcent na cijelu metodu.
4 komentari
Ha ha, sa sise za stol! Nego reci, dokle vas je teta V dojila? Ma znam, taj natural parenting ima masu ideja koje su mi primamljive i ideoloski bliske, no u praksi je kod mene i M. uvijek prevladala prakticnost i pragmaticnost.
OdgovoriIzbrišiPa ono, po preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, al 20ak g. prije negoli su oni to preporucili :-) Ma vjerojatno ce i kod nas prakticnost prevladati, samo kad skuzim sta nam je najprakticnije - probali smo malo s tikvicama jucer,, bilo je zanimljivo ;-)
IzbrišiNisam čitala knjigu, ali sam se informirala o toj metodi i moja beba je od prvog dana dohrane sa 6 mjeseci počela sama jesti (istraživati boje, okuse, oblike, mirise, teksture...) Počela je s palentom, pa s kruskicom itd. Sa 8 mjeseci na plaži je sama znala pojesti cijelu nektarinu, toliko bi s uživanjem oglodavala...
OdgovoriIzbrišiNikad nisam nišra usitnjavala, tj. jesam, pokušala sam joj tako podvaliti meso, ali nije uspjelo, jednostavno meso ne voli. Ali je dohranu prihvatila savršeno, jede sve osim mesa i ribe, jako puno voća i povrća, juha, variva, mliječnih proizvoda, žitarica, jaja... Ne jede junk food, ni gotovu hranu (tipa kašice, dukatino, smoki i sl.), obožava piti vodu.
Ma obožava jesti!
Dojile smo 14 mjeseci. Ona sad ima 19 mjeseci i već par mjeseci sve jede sama sa žlicom, ponekad i vilicom. Sve je urednija, sigurnija i samostalnija.
Zato, preporučam samohranjenje kao metodu!
odlično, drago mi je čuti tako pozitivno iskustvo! mi smo isto kao krenuli i ne ide loše, mic po mic, ali dosta je sve to skupa komplicirano s kuhanjem i dodavanjem i usitnjavanjem, pa mala porcija, pa pola baciš pa dok opereš sva upotrijebljena kuhinjska pomagala. ovo sa samohranjenjem mi se čini puno praktičnije, ako zanemarimo nered - ali i ovako ga ima. a kad si joj počela davati vodu, odmah čim si krenula s dohranom, ili?
Izbriši