Nisam je imala kao mala, ali nisam nikad ni snatrila o njoj u to vrijeme – počela sam tek kad sam odrasla jer je bila slatka, začudna i privlačna u svojoj savršenosti. Kao ideja svijeta u malom, u nekoj orahovoj ljusci - dimenzija golemih u odnosu na orah, ali sićušnih u odnosu na stvarni svijet. A imala mi je ta ideja poslije i nešto sablasno u sebi - izgledala je u svojoj imitaciji stvarnosti kao idealno prizorište za neki rubni SF žanr s elementima horora: Dosjei X, Zona sumraka, Blair Witch Project u nastavcima.

Kad su djeca nastanila moj mikrokozmos, i okolne prijateljske mikrokozmose koji se dodiruju s mojim, kućice sam počela primjećivati ponovno. Prijatelj je napravio divan projekt renoviranja jedne za svoju kćer, i korake popratio slikama i tekstom na Facebooku - vjerojatno sam bila uzbuđenija prateći razvoj situacije nego što je Mara bila kad ju je za Božić dočekao nesvakidašnji poklon s predivnom pričom. Riječ je o kućici koju je krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća njegova mama dobila od svoga djeda, koji ju je sam napravio od drveta koje je bilo dostupno, mahom od cedrovine od koje su bile načinjene stare kutije za cigare. Kućicu je onda naslijedila prijateljeva sestra, i sad ju je on preuredio za treću generaciju. Fotografije "prije" i "poslije" oduzimaju dah, i da sam na njihovom mjestu stavila bi ih u neku kutiju kojoj se odrasla djeca mogu vratiti kad ih uhvati želja da se vrate u djetinjstvo - da bolje istraže i shvate to vrijeme, i svoje roditelje. Vjerujem da se to svima događa, uglavnom kad djeca nasele već spomenute privatne mikrokozmose. 

Imam još jednu emotivnu asocijaciju na lutkinu kuću iz nedavne odrasle dobi, a to je TEKST koji je napisao Miljenko Jergović i koji mi je, mislim, možda njegov najdraži ikada. Jergović se u njemu prisjeća sarajevske zime i izloga prodavaonice igračaka u kojem je ugledao veličanstvenu lutkinu kuću, punu detalja koje nije zaboravio do teksta koji piše četrdeset i kusur godina poslije. Dirnuo me  taj tekst na spoznajnoj razini, zbog autobiografske potke, a i zbog toga što sam kao majka jednog senzibilnog dječaka mogla osjetiti naivan djetinji zanos, a onda i tugu srušenih želja i razočaranih očekivanja kad je majka rekla da je lutkina kuća za djevojčice. Jergovićev tekst, doduše, ima drukčiju poantu, i on svoju argumentaciju ne gradi na rodnim dihotomijama i ne raspravlja što je muško, a što žensko, i zašto - on se bavi svojom autobiografskom pričom, i svim ostalim pričama u kontekstu nje. Ali ipak ne može, kaže, prestati čeznuti za igračkom koju su mu uskratili kad je bilo vrijeme da je ima, jer je bila "ženska".

Ali vratimo se mojoj lutkinoj kući, koja je donedavno bila samo koncept i apstraktna ideja. Ali izgleda da bi se mogla materijalizirati, jer sam u razmišljanju kakvu vrstu otvorene igre djeci ponuditi – a da nije tablet prikopčan na cijeli otvoreni svijet – vidjela sam njihovo zanimanje za kućicu koja je dostupna za igru u našoj knjižnici. I voila - svemiri su se poklopili. Baština, vječni izvor zabave, sijaset priča oko nje. I znam, bilo bi prekrasno da nam divna priča moga prijatelja posluži kao inspiracija i da to pretvorimo u roditeljsko-dječji DIY projekt, ali mislim da nema šanse da ga završimo dok djeca ne dobiju svoju djecu. Gotove lutkine kuće su skup sport, ali pogledajmo to kao investiciju - pa to je igračka za nekoliko generacija, za prenošenje s koljena na koljeno (Yeah right, tako je i moja baka mislila, za svoj kredenac, spavaću sobu, čak i kuhinji, a o ručno izvezenoj posteljini i servisu za ručavanje da i ne govorimo.)

Kako god, napravili jesmo mali projekt od buduće kućice - kasica prasica se aktivirala, a i smanjili smo tj. zaustavili dotok svih igračaka tijekom prošlih pola godine, i više. I sad biramo kućicu, i već dugo imam oko na predivnim, kvalitetnim, retro, a moderno interpretiranim igračkama u webshopu Lafaboo-u. I već odavno se pretvaram da nisam vidjela da imaju kategoriju "igračke za djevojčice" i "igračke za dječake". Ali kad sam tražila lutkine kuće, i vidjela da su one isključivo u kategoriji "igračke za djevojčice", rastužila sam se, baš jako. Jer meni treba kućica za djevojčicu i dječaka.

Zato, dragi Lafaboo i prijatelji, neću vas gnjaviti tumačenjem roda i spola, što je u mozgu, a što u okolini, kakve veze ima neuroseksizam sa životima naše djece, i kako to da je nešto za što smo svi mislili da je ostalo u 19. stoljeću još uvijek u našim životima toliko živo i dominantno. Ali ne mogu ne primijetiti da su među "igračkama za djevojčice" kategorije bebe, kolica, kućice i kuhinje, dok su za dječake izdvojeni dvorci, vozila i alati. Upravo u skladu s ovom 19-stoljetnom idejom da muški mozak gradi i sistematizira, a ženski emanira empatiju, njeguje i skrbi se. Upravo u skladu sa svime za što smo mislili da smo ostavili iza sebe.

Ovako izdvojeno iz konteksta, loša je poruka da žene trebaju biti doma dok su muškarci na gradilištu ili u lovu. To vam sigurno nije namjera. Znam da vam je namjera da se ljudi tj roditelji lakše snađu među vašim igračkama, ali ono što zapravo radite jest da učvršćujete i afirmirate rodne podjele već od malih nogu. Odvajanje igračaka - posebno na ovaj način, od malih nogu, nije put ka ravnopravnom svijetu u kojem djevojčice mogu sve što i dječaci, a dječaci smiju sve što i djevojčice. Zvuči banalno i beznačajno, ali nije.

Pa bih vas ja u tom duhu, jer znam da su vam namjere najbolje i da mislite na djecu, zamolila, ako možda možete maknuti te kategorije? I eventualno dodati nekog dečka koji se s onim slatkim curicama koje već imate na webu igra s tim lutkinim kućama? Evo, neću vam zamjeriti, čak ću i kupiti kućicu i nastaviti štedjeti za setove namještaja, i ako vam fali muških modela, poslat ću vam fotku svoga sina kako se igra u minijaturnom carstvu.

I još nešto, i znam da sad možda tražim previše, ali ovo je totalno u vašoj moći - ako biste možda mogli i staviti „kućice za igru“ umjesto "kućice za lutke"? Jer jezik stvara zbilju, a lutke, bez obzira na to što ih mi moderni i osviješteni roditelji rehabilitiramo za oba spola - ipak imaju tu neku izražajniju auru ženskih igračaka. "Kućica za igru" širi ciljnu skupinu, a to može biti samo dobro za biznis. Mislim da se radi toga vaše divne garaže i "muški" dvorci neće prodavati nimalo slabije, čak dapače. Hvala! <3